Kaznačejstvo je izmirivalo sve potrebe vojske, izdavalo pod zakup kantare, ubiralo arač, vodilo računa o umnožavanju kneževih prihoda sa njegovih brojnih zakupa, izdržavalo brojne vojne "špitalje" (bolnice) i đumruke (carinarnice), staralo se oko ratne rente na dobrima koja su 1833. godine, likvidacijom turskog feudalizma, prešla u državni posed, primanju poreza i isplati raznih državnih rashoda.
Tekst, uz saglasnost autora, preuzet iz knjige "Stari Kragujevac" Boriše Radovanovića.
Knjigovodstvo Kaznačejstva vodili su sekretari i činovnici, koji su se u Konaku kneza Miloša i hranili. Noću su Šareni konak gde je bilo smešteno Kaznačejstvo čuvali naoružani vojnici. Od službenika imalo je Kaznačejstvo računovoditelja i brojača novca.
Godine 1839. izmenjen je personal "Hazne" (Kaznačejstva), kada su pohapšeni mnogi visoki činovnici. Od tada se kao glavni kaznačej pominje Živan Petrović, računovoditelj Mile Đorđević, a brojač Nikolča Hristić.
Prvi deo teksta čitajte OVDE.
Kada je prestonica premeštena u Beograd, prenos velike količine novca iz Glavnog kaznačejstva zahtevao je brižljivo obezbeđenje. Organizovati seobu "Narodne hazne" nije bilo tako jednostavno. Prema zapisima savremenika "radilo se i danju i noću", a kola sa blagajnom vuklo je 19 rabadžija pod pratnjom 50 ljudi. Sama seoba u 1839. godini koštala je državu 2.000 groša.