Nekako baš tih godina druge polovine XIX veka, Kragujevac dobija novu fizionomiju. Velike regulacije i prosecanja ulica "odnose ćepenke i starinske streje" a nestaje i starih bondručara i čatmara pokrivenih slamom i šindrom. Mnoge kuće "dovode se na plan". Okružno mesto, sa velikim brojem trgovačkih radnji i zanata, doživljava veliku izgradnju i prve začetke urbanizacije.
Tekst, uz saglasnost autora, preuzet iz knjige "Stari Kragujevac" Boriše Radovanovića.
U sedmoj i osmoj deceniji podiže se nekoliko značajnih zgrada: Osnovna škola (Gornja) - 1865. godine i Vojna bolnica - 1868. godine. Deveta decenija prošlog veka karakteristična je i po izgradnji mnogih zdanja koja i danas krase čaršiju: Železnička stanica (1884), zgrada Gimnazije (1887), zgrade Upaljačnice i Šrapelnice (1886 i 1887), a tokom 1888/9. godinu i zgrada Pirotehnike. U tom periodu podignute su i zgrade hotela Gušić (Zelengora), Nova crkva (1884) i zgrada današnjeg PKB-a (1887), brana na Lepenici (1889) i hotel Takovo (1887).
U zadnjoj deceniji XIX veka u Kragujevcu postepeno nestaje "krivudavih i uzanih" sokaka, a duž ulica koje su se slivale u centar varoši, kod Krsta, bili su poređani dućani, kafane i zanatske radnje.