Kragujevčani

Aleksa Mićić: Vera u sebe ga gura kroz život u kome uvek teži maksimumu

Autor: Jovana Mladenović
12:00 | Nedelja, 24 09 2017

Aleksa Mićić je dvadesetogodišnjak rođen u Trebinju, ali kako je od trećeg meseca života njegov dom u Kragujevcu, oseća se potpuno Kragujevčaninom i doživljava ga svojim gradom, gde je vaspitan po ovdašnjem mentalitetu koji je znatno drugačiji nego u sredini gde je rođen. Student je medicine na Univerzitetu u Beogradu, a kao srednjoškolac bio je polaznik, te i mlađi saradnik u istraživačkoj stanici Petnica, gde je sa samo 17 godina objavio svoj prvi naučni rad. Odbojkaš je, nekada sa željom da se time bavi najprofesionalnije moguće, a sada rekreativac i igrač za svoj fakultet.

Od srednje škole Aleksa sebe opisuje uspešnim u svemu čega se dohvati da radi, ne želi samo da učestvuje, a takva je upravo njegova vodilja kroz život - želja da u svemu čime se bavi dostigne maksimum, da svaku mogućnost koju prihvati kao svoje opredeljenje iskoristi za dokazivanje na najvišem nivou. Kao mlađi, nije maštao da bude to što jeste i što će biti. San uz koji je odrastao je bio uspešna inostrana karijera profesionalnog odbojkaša. Kada je uvideo da to baš neće ići, u jednom trenutku, priznaje, nije znao šta bi dalje. Tada je došlo do presudnog susreta, upravo na sportskom terenu, sa jednim bivšim odbojkašem koji je studirao medicinu i imao sličan put kao Aleksa. Na njegovom delu naš sagovornik se inspirisao i odlučio da medicina bude njegovo opredeljenje. Drugu gimnaziju je inače upisao da bi mogao da se posveti predmetima koje voli više od ostalih, a tada je počeo daleko ozbiljnije da izučava biologiju i hemiju jer je znao da će mu trebati za prijemni na fakultet. Polovinom srenje škole postao je polaznik, a kasnije i mlađi sardnik u istraživačkoj stanici Petnica, priznatoj u svetu, gde je sa samo 17 godina objavio svoj prvi naučni rad. Tome je prethodio niz testova i pisanih radova, kojima je Aleksa dokazao da ima potencijal i kvalitete neophodne za odlazak u Petnicu. Mislio je da će tamo samo pojačati znanje iz biologije za koju se opredelio i upisati taj plus za spremanje prijemnog, ali je u Petnici, kaže, dobio potpuno drugi pogled na samu nauku. Zanimljivo je da istraživačka stanica nije neminovno za najbolje đake, već za one koji se dokažu da su baš oni ti koji su u stanju da, čak i nepunoletni, naprave svoje naučno delo. Objavljen naučni rad bio je kruna zalaganja mladog polaznika. Trebalo je pronaći nešto što do tada nije istraženo. Dok vodimo ovaj razgovor uz kafu, Aleksa nam upravo pokazuje na šoljicu - izdvojio je dve supstance iz kafe, čije međusobno delovanje nije do tada proučeno sa tog aspekta, kako bi video da li su zdrave ili ne. Zbog toga su ga mnogi posle pitali je li kafa zdava ili štetna, a Aleksa je uvek objašnjavao da on na to pitanje nije dao odgovor, već samo za konkretne supstance. Njegov rad sada može da bude citiran bilo gde u svetu, što je za tako mladu osobu zaista veliko delo. Bio je i mlađi saradnik na jednom seminaru, a očekuje da će se u toj ulozi naći ponovo. Voleo bi, kaže, da može ceo život da provede u laboratoriji, toliko lepo je bilo vreme provedeno u Petnici, a naročito druženje u krugu ljudi koji dele ista interesovanja. 

Medicinski fakultet Aleksa je upisao sa idejom da će postati hirurg i ciljem da doktorira, te postigne dalja usavršavanja. Tada nije precizno znao koja oblast hirurgije bi mu najbolje legla, a sada "puca" na maksilo-facijalnu ili neuro hirurgiju. Raduje ga što mu i fakultet pruža priliku da se izbori za istraživački rad. Nastupa i za odbojkaški tim, igra turnire na pesku, ide na Univerzijade... Kaže da je za njega sport oduvek bio privlačan ne zbog činjenice da se bavite sportom, već zbog toga što je okružen ljudima zdravog duha, sa istim ciljem - zajedničkom borbom protiv nekoga, te naglašava da je sada srećan da preko odbojke bude spojen sa stotinak ljudi sa fakulteta. 

Uprkos svemu, što može zazvučati kao nešto što ne ostavlja mnogo vremena za zabavu, Aleksin socijani žvot je bogat, ali je lepo podelio obaveze i slobodno vreme i napravio organizaciju koja je za njega pun pogodak. Kada je u Beogradu, izlazaka je manje, a daleko više učenja, a kada dođe u Kragujevac, sve studenstke mozgalice ostavi po strani i ovde se više druži, izlazi, opušta se... Tamo je više student, a ovde više hedonista, objašnjava u šali naš sagovornik. Ima puno društva koje nema nikakve veze sa medicinom i prija mu da odmori od tih tema.

Kako mu je inostranstvo cilj, sada se trudi da se viđa sa ljudima sa kojima može da izgradi kvalitetne odnose, koji bi se i kasnije kroz manje intenzivan kontakt mogli nazvati pravim prijateljstvom, da zna da ima nekog svog. Voli kafenisanje, izlaske, ali ne voli da se kreće, pa svi koji ga znaju složno ga opisuju kao lenštinu u tom pogledu, kome je teško da se i do prodavnice prošeta, već svuda ide autom. U slobodno vreme je u stilu "samo još jedna stranica, samo još jedna epizoda", jer obožava da čita i da gleda serije. To radi kada nema obaveze na fakultetu, stihijski, na desetine epizoda se gleda odjednom, ili se čita "na veliko". Trenutno je hit serija Game of Thrones, a od romana voli istorijske, sa dozom fikcije. Nikada nije voleo kako mu u školi predstavljaju istoriju, već voli da u romanima, prateći neke likove, upozna način života, mišljenja ljudi, običaje, atmosferu, šta je društvo tada smatralo vrednim, kakav je bio uticaj religije... Nekada je imao mnogo rasutih ideja, a sviranje gitare danas ga na neki lep način podseća na vreme kada je hteo sve i svašta. Svira za svoju dušu, jer ga to ispunjava. Uživa i u učenju stranih jezika jer to znanje otvara dosta mogućnosti. 

Za kraj, Aleksa kaže da mu je drago kada drugi veruju u njega i hvale ga, ali je još bolje kada veruješ u sebe, što njega gura kroz život. Mogućnosti su tu, njemu preostaje da ih iskoristi i to na maksimalan način.