Kragujevčani

Dušan Đurić: Ćure iz košarke i sa putovanja po svetu

Autor: Jovana Mladenović
12:00 | Nedelja, 15 10 2017

Dušan Đurić Ćure je Kragujevčanin sa Male vage, generalni sekretar Regionalnog košarkaškog saveza centralne Srbije i član upravnog odbora Košarkaškog saveza Srbije, jedan od čelnih ljudi koji vode srpsku košarku. Poznat veliki hobi su mu putovanja, sa kojih pratioce na društvenim mrežama redovno i originalno izveštava o onome što mu je zapalo za oko i okupiralo pažnju pri posetama, neretko, veoma dalekih zemalja na drugim kontinentima. 

Njegov posao je organizovanje košarkaškog sporta u centralnoj Srbiji, od upisa dece do organizovanja lige, a to radi deset godina. Kao član KSS radi na organizovanju košarkaškog sporta na nivou države već dve godine. Nekada je igrao košarku, mada, po sopstvenom priznanju, nije bio neki talenat, a u suđenje mu je išlo daleko bolje, pa ga ljudi uglavnom znaju kao Ćureta iz košarke. Smatra da se u košarci, kao i u ostalim sportovima, mora uspostaviti sistem, jer kad nema sistema, tada do izražaja može da dođe i nekvalitet. Velikim uplivom pozitivne energije u kragujevački sport smatra povratak Nikole Lončara i Radničkog u KLS. Posao mu je živopisan i energičan, a zato što nema sistema neretko je i haotičan. Ponekad se oseća kao psihijatar kad sluša probleme klubova koji su sve veći i najviše vezani za nedostatak novca, a košarkaški sport u Srbiji spada na entuzijazam ljudi koji ih vode, kaže Ćure. On se bavi brzim donošenjem kvalitetnih rešenja za probleme koje nameće trenutno stanje u košarkaškom sportu. Ocena je drugih ljudi da se svom poslu dobro snalazi i da tu, gde je diplomatija osnov, ume da vlada situacijom. Ipak, posao je javan i jednostavno ne možeš da ugodiš svim ljudima koji imaju različita očekivanja i podeljena mišljenja, svestan je naš sagovornik i kaže da je čak i dobro kada pojedini ljudi o nama nemaju dobro mišljenje, jer da nije tako, to bi trebalo da nas brine. Važno mu je da je pred sobom čist, a u donošenju odluka sada mu sigurno pomaže i osamnaestogodišnja karijera košarkaškog sudije koja ga je za to istrenirala. 

Putovanja su sastavni deo njegovog posla, pa je mnogo video od Srbije, regiona, a i dalje gde se igra naša košarka. Iako je video dosta od dalekog i egzotičnog sveta, Ćure kaže da je naša Srbija prelepa, ali da čovek mora da vidi šta je to tamo negde, kako bi mogao da pozicionira svoje. Sa zadovoljstvom svuda ode, ali se sa još većom radošču vrati kući, tvrdi naš sagovornik, patriota i lokalpatriota koga sve vezuje za Kragujevac. Koliko god da se kuka na način života u Srbiji, ovde može kvalitetno da se živi, tvrdi Ćure, ako se u svojoj glavi pozicioniramo gde treba, a uglavnom je nesreća što svi sanjamo samo megalomanske snove i nikada nismo zadovoljni dometima koji su nam na raspolaganju, težimo daleko većim stvarima nego što relano možemo, objašnjava on. 

Saradnicima u poslu koji imaju razumevanje za njega, zahvalan je što može da u sve uklopi i vreme za putovanja van košarke. Klasičan odmor ne voli, već uvek vreme ispunjeno i obilascima, aktivnostima. Najviše obilazi Evropu, ali je upoznao i dobar deo drugih kontinenata, izuzev Severne Amerike i Australije. Ćure se seća da su mu još u školi omiljeni predmeti bili istorija i geografija, kroz koje je otkrio da je mašta čudesna, možeš da odeš na Mesec ili postaneš Indijanac. Voleo je emisiju Opstanak i sanjaio da će jednog dana da obiđe sva ta mesta. Dok je studirao, radio je na Malti i Kipru u letnjoj sezoni, da bi tokom godine mogao da se izdržava i tako je krenuo da otkriva druge delove sveta. Džabe je da sve vidiš na televiziji ili internetu, ništa nije kao neposrednni kontakt sa tim mestima, napominje Ćure. 

"Top" su mu Južna Amerika, Afrika i naročito Azija, Indokina odakle se nedavno vratio, mesta iz kojih potiču civilizacije prema kojima oseća ogromno poštovanje (Čitaoci su Ćuretove pustolovine po Indokini imali priliku da prate putem portala InfoKG, prim.aut.). Kad negde ode, voli da prevrne svaki kamen te zemlje, da upozna svaku sferu života, vidi lice i naličje, staro i novo, siromašno i bogato. Uvek ga više oduševi on što svedoči o počecima određene civilizacije, ali ne beži ni od moderne arhitekture i savremene kulture, sa kojima se, ipak, previšene ne saživljava. Razgovor sa lokalcima, tradicionalna kuhinja, običaji, od toga kako se lovi do toga kako se praznuje, to je za njega neprocenjivo. Pred svako putovanje Ćure je vredan učenik - na internetu istražuje, spremi beleške koje posle proučava u avionu. Na slikama se ne zadržava, niti ih u njegovim skriptama ima, da mu ne bi pokvarile prvu impresiju kada sve to vidi uživo. U grupi je uvek onaj koji postavlja mnogo pitanja, pa ga prati šala "evo, sad će Ćure da "ubije" vodiča". Svako putovanje ga promeni, u svakom ostane deo njega, a sećanje o putovanjima kada je kod kuće, Ćure smatra konekcijom sa tim delom sebe, seti se osećaja koji je imao kada je bio na određenom mestu. 

"Upoznavanje sa drugim civilizacijama je nešto najlepše što čovek sebi može da priušti i da u odnosu na to pozicionira svoju", objašnjava naš sagovornik. Mislimo da je evropska civilizacija najbolja, ali, spoznavši istoriju Južne Amerike i Afrike, pa i Azije, osetio je sramotu što je beo čovek i to je najgore što vraća sa tih putovanja. "Ne gledamo istorijski razvitak drugih civilizacija na pravi način. One su cenzurisane da bi evropska bila na pijedestalu, iako je igrađena na krvi, krađi, divljaštvu, strašnim zločinima prema drugim civilizacijama, gušenju temperamenta, kolonizaciji. Čak i sada kada kolonije zvanično više ne postoje, i dalje se može smatrati da postoji kolonijalni odnos, jer beli ljudi ubiraju blagodeti vlasništva nad glavnim resursima", smatra Ćure. 

Najlepši planetarni događaj kome je prisustvovao je Olimpijada u Riju. Sve boje sveta, sve nacije, vere, jezici, kulture, najveća moguća živopisnost. Svako je srećan samo što je došao tu, svako bi da se slika sa tobom samo zato što imaš majicu Srbije, priča Ćure.  

U slobodno vreme, naš sagovornik voli da učestvuje u polumaratonima jer ga trčanje generalno opušta psihički i fizički. Dobrovoljni je davalac krvi koji se tom humanom činu odazvao za sada oko 30 puta. 

Galerija slika