Kragujevčani

Igor Todorović: Na terenu i u životu vladaju ista pravila za uspeh

Autor: Jovana Mladenović
11:30 | Nedelja, 21 08 2016

Igor Todorović je trener sa neobičnim stažom u odnosu na svoje godine, koji se trudi da drugima prenese ne samo ono što je primenjivo na terenu, već i u životu; Kragujevčanin koji bi voleo da mnogo bolje poznajemo naš grad i više se njime ponosimo, zaljubljenik u podvodni svet...

igor todorović hodnikKošarku je počeo da trenira sa drugarima iz kraja, kao desetogodišnjak i prošao sve selekcije u Radničkom, zaključno sa prvim timom. U trenerskom poslu je uvek video poseban izazov, a shvatio je i da bi ovom sportu mogao više da doprinese kao trener nego kao igrač. Ovo saznanje došlo je neobično rano, pa se u trenerskim vodama obreo već sa 18 godina, dok njegove kolege obično počinju kao tridesetogodišnjaci, koliko Igor sada ima. Pohađao je višu trenersku školu u Beogradu na Starom DIF-u, brojne seminare i trenerske klinike. Na tim mestima susretao se sa velikim imenima srpske košarke. Uzori su mu bili Željko Obradović i Duda Ivković, a imao je čast da uči od predavača koji su priznati evropski i svetski stručnjaci, kao što su, između ostalih, Ettore Messina i Aito Garcia.

Trenerskom poslu, koji nosi epitet jednog od najstresnijih zanimanja, pečat daje i adrenalin dok traje utakmica, naročito kada se "lomi" rezultat, kada treba doneti pravu odluku u pravom trenutku, kako bi ceo tim bio srećan nakon meča i ispunjenih očekivanja. To, kaže Igor, nije lako, jer trener vodi računa o mnogo čemu, o svojih 12 igrača, suprotnom taboru, sudijama, navijačima. Trener je i psiholog, u stalnoj komunikaciji sa igračima, prijatelj sa svakim ponaosob u timu i razume sve okolnosti koje utiču na igru, poput studija, brige o porodici; onaj kome treba da veruju iz srca i da im pokaže značaj obostranog poverenja bez koga nema rezultata. Uspeh dolazi kada se sve kockice uklope i kada se, uprkos svim različitostima, osete neka posebna hemija i pozitivna energija. Trenerski rad nije sat i po vremena na treningu dva puta dnevno, ni par sati utrošenih na spremanje utakmice, već i stalna edukacija, praćenje tokova u svetu košarke, stalno istraživanje inovativnih načina da se nauči nešto novo, bolje i što lakše prenese na druge.

igor todorović krupno1Trenirao je mlađe selekcije Kolonca, prošao kroz pogone Razvojno trenažnog centara KSS u Požarevcu gde je proveo šest godina u radu sa mlađim reprezentativnim selekcijama. Sa decom utrasta od 10 do 14 godina poseban je izazov raditi, kaže Igor, jer njihova edukacija podrazumeva dodatno zalaganje kako bi se deci ukazalo na prave vrednosti koje treba da poseduje sportista u svakom segmentu života, a ne samo igračkom delu, počev od odnosa sa porodicom i bližnjima, postavljanja valjanih ciljeva i izgradnji svesti o tome da se oni mogu ostvariti samo uz velika zalaganja i borbu, pa do ishrane i učenja o tehnici same igre. Uspešno je vodio juniorsku selekciju Studenta i Radničkog 1950, a i pored jake konkurencije kao što su bili timovi poput Partizana, Zvezde, Hemofarma, Beovuka, Igor je sa svojom ekipom uvek bio u top pet.

Najvećim uspehom u trenerskoj karijeri smatra posao glavnog trenera Radničkog 1950 i što je sa seniorskim timom u minuloj sezoni izborio plasman u viši rang takmičenja, Prvu B ligu Srbije. Igor voli da naglasi da je ovaj klub vratio u pogon kragujevačke igrače, zanovio njihov košarkaški život i dokazao da sa velikom željom i radom mogu uspešno da se prevaziđu krize i prepreke. Nije bilo lako, put je bio trnovit, otežavale su ga ga, pored svega, i povrede na svakih dvadesetak dana, a posao je Radničkom značajno otežavao i kvalitet drugih timova, objašnjava Igor. Kaže da bi zalaganje igrača i njegov doprinos bili nedovoljni za uspeh koji je iskovan tek zajedničkim snagama sa čelnim ljudima tima, koji su se trudili da maksimalno uzdignu klub košarkaški i organizaciono - Nenada Tanasijevića kao direktora, Zorana Savića Gizdu kao sportskog direktora i Lazara Jakovljevića kao sekretara, a tu je i podrška Skupštine grada, bez koje ne bi uspeli.

Tokom leta zauzet je i Međunarodnim košarkaškim kampom Cross over u našem gradu, gde tajne košarke za mesec dana uči i do 700 mladih sportista. Kamp okuplja decu iz inostranstva i Srbije, koja od priznatih trenera i predavača uče ne samo o košarci već i o našoj kulturi, običajima... Dolaze učesnici iz Grčke. Bugarske, Egipta, Francuske, Italije, Rusije, iz zemalja bivše Jugoslavije. Strance, objašnjava Igor, oduševljava kako se ophodimo prema njima, a lep ustisak dodatno začini naša hrana, naročito tradicionalna poput pasulja, sarme, roštilja... Dosta se raspituju o istoriji, s nevericom prihvataju činjenicu o silini ratnih udara na naš narod uopšte i grad, s poštovanjem gledaju na sve što smo preživeli, a dive nam se kako i za sitne novce ipak umemo da uživamo u životu.

igor todotović peharTrenutno sve ambicije vezuje za Radnički 1950, ekipu sa kojom želi da pokaže Kragujevčanima da imaju šta da vide na terenu i da, korak po korak, postanu standardni član srpske košarkaške elite.

Sport je Igoru, još od prvih domaćih i međunarodnih turnira u dečačkim danima, doneo i brojna poznanstva, neka prijateljstva koja traju i do danas, a pojedina su prerasla i u kumstva. Od malih nogu učio je da je svaki dan novo iskustvo, a susret sa svakim ko je postigao neki uspeh je podsticaj da i on sam radi na sebi, usavršava se, postavlja sopstvene ciljeve. Pravi paralelu između života i terena stavljajući znak jednakosti, jer je za oba potrebna borba i vladaju ista pravila za uspeh - graditi ga na zdravim osnovama od pravih životnih vrednosti, insisitirati na iskrenosti, pravičnosti, poverenju, biti uporan i kad je teško i verovati u to što radimo.

igor todorović žena

Igor je ranoranilac, dan započinje svojim malim ritualom - kafom i prelistavnjem novina. Ako je radni, pre podne je rezervisano za trening u  Šumaricama, idealnim za bazične pripreme, dok je popodnevni, taktičko tehnički deo, u hali Park. Prati sve sportove, a uz košarku naročito i tenis i veliki je fan Novaka Đokovića. Često i sam zaigra tenis, a tvrdi da se najbolji basket u gradu igra u njegovom kraju, Erdogliji, gde se okuplja najbolja ekipa rekreativaca i bivših igrača. Generalno, voli da je što manje u zatvorenom prostoru, bira mesta na kojima može da se diše i razgovara. Sa porodicom i prijateljima voli da šeta, ode na dobar ručak, a neretko i da otputuje u neko obližnje etno selo ili Vrnjačku banju gde ima lepe prirode. Bira Balkan i Paligorić da sa drugarima popije pivo, a za noćni provod po njegovom ukusu su Trezor i Geto. Kad je reč o letovanju i moru, kaže da više vremena provede pod vodom nego na plaži, a razlog je njegov hobi, gnjurenje. Najlepši podvodni svet je do sada razgledao na Zakintosu. Fascinira ga mnoštvo biljnih vrsta i životinja koje plivaju ispod površine mora, a iako mu pažnju uvek privuče sve što je vezano za ajkule, njih ipak upoznaje samo preko ekrana. Zbog ljubavi prema životinjama na listi njegovih omiljenih kanala posebno mesto, odmah nakon sportskih, zauzima Animal planet.

Izuzetno voli da apostrofira da je Kragujevčanin, da je njegova porodica tu još od 1870., voli da provodi vreme sa iskonskim Kragujevčanima i da ponosno priča o svemu u čemu je grad bio prvi i što ga je činilo prvom prestonicom, poput pozorišta i Prve gimnazije, simbola ne samo Kragujevca, već i Srbije. S druge strane, tu su i svi sadržaji koje treba da poseduje moderan grad. Igor kaže da smo skloni tome da olako shvatamo ono što imamo i da lepote našeg okruženja pre primete stranci nego mi sami, a nije pohvalno što nemamo baš uvek sve odgovore o našem gradu koji, očigledno, ne poznajemo dovoljno.