Kragujevčani

Intervju: ŽIVORAD LEKIĆ - U Kragujevcu više advokata nego posla, mladima teško da se "probiju"

Autor: Jovana Mladenović
12:00 | Subota, 27 01 2018

Živorad Lekić je priznati advokat, ne samo u Kragujevcu, već i širom Srbije. Za InfoKG govori o svom životnom pozivu, funkcijama u advokatskim komorama Srbije i Kragujevca i daje recept za uspeh mladim kolegama koji se tek afirmišu u poslu.

Na početku karijere bili ste godinu i po dana sudija Opštinskog suda. Dali ste otkaz i upustili se u advokaturu u kojoj ste, sa velikim uspehom, 30 godina. Zašto advokat, a ne sudija?

- Još iz gimnazijskih dana želeo sam da se bavim advokaturom jer sam smatrao da je to izazov, a tu su i razlozi lične prirode koji su se ticali političkog trenutka u vremenu kada je trebalo da se opredelim za životnu profesiju. Moj otac je bio oficir kraljeve vojske i zbog toga što je u vreme rata bio u kraljevoj vojsci trpeo je posledice. Na moju porodicu se gledalo kao na politički nepodobne. To se odrazilo i u mojim pokušajima apliciranja za radna mesta, navodno nisam ispunjavao kriterijum moralno političke podobnosti. Zato sam se opredelio za posao koji ne zavisi od političke volje vlasti - advokatura je moje utočište, kroz nju ispoljavam lične sposobnosti i težnju za pravdom. Nepravda je delimično determinisala izbor mog zanimanja. 

Slovite za stručnjaka u krivičnoj materiji, a ona za najteži oblik advokature. Kako je raditi na slučajevima ubistava, silovanja, nasilja...?

- Krivična materija je najteža oblast advokature po pravnoj težini slučajeva i posledicama koje proizilaze iz vršenja teških krivičnih dela po učinioca, a sloboda je najvažnija stvar za čoveka pored zdravlja. To su krivična dela protiv života i tela (ubistva, teške telesne povrede, nasilničko ponašanje), privredni kriminal... Advokati su tu da nekoga brane, a ne da opravdavaju zločin, mada se često kod građana stvaraju takve asocijacije. Nije tako, mi smo samo garancija Ustavom zajamčenih prava na odbranu optuženog lica, dok je sa druge strane čitav mehanizam u službi javnog tužioca. Tu smo da razjasnimo okolnosti slučaja, uvek postoji uzrok, a u velikom broju slučajeva i doprinos druge strane. Motivi svih krivičnih dela su interes (novac), negativna emocija (mržnja, bes, osveta). Ukoliko, pak, nije ništa od toga, onda je po sredi patologija i to treba lečiti. Mi smo tu da klijent dobije ispravnu kvalifikaciju krivičnog dela i pravu kaznu, da bude proglašen krivim za ono što je zaista uradio, jer često tužioci "napakuju" mnogo više od toga. Najteže je raditi na slučajevima gde je došlo do teških posledica, smrti. Kada neko izgubi život, to se emotivno proživljava. Advokat ipak mora da se distancira, da činjenice posmatra objektivno i da iznosi one koje su od koristi za utvrđivanje istine, a ne da bude pristrasan i da istina bude u magli. U nekim slučajevima čak imamo veće simpatije prema drugoj strani, ali to ne smemo da pokazujemo. 

Koga nikada ne biste branili?

- Odbijam klijenta kada mi se ne sviđa priroda slučaja, a to je silovanje maloletnog lica, pedofilija, to nikad ne bih prihvatio. 

Šta odlikuje dobrog advokata? 

- Najbitnije za advokata je da je stručan, da mu je kristalno jasna materija kojom se bavi, da prati sudsku praksu i aktuelna zbivanja u toj materiji, da je temeljan u pripremi postupka i sve činjenice detaljno da analizira više puta, da ima izgrađenu strategiju i taktiku u vođenju postupka i da bude uporan u dokazivanju činjenica. Lično se trudim da ne zadirem u privatni život protivne strane ukoliko to nije neophodno za postupak, da nikoga ne izlažem neprijatnostima van racionalnih zahteva, iako zakonik dopušta sugestivna pitanja kod unakrsnog ispitivanja. 

Koja su krivična dela u Srbiji trenutno najbrojnija?

- Opšti kiminalitet je u stagnaciji ili opadanju. U porastu je privredni kriminal - utaja poreza, zloupotreba službenog položaja... To su moderna dela, posledica savremenih društvenih odnosa. Preduzetnici pokušavaju da utaje porez, fingiraju podatke, dokumentaciju. Sve prisutniji su slučajevi nasilja u porodici zbog novog zakona o sprečavanju istog. Zanimljivo je da je taj zakon napravio dosta posla jer se često koristi za to da se kroz prijavljivanje nasilja rešavaju i drugi odnosi koji nisu nasilje u porodici. Često je zloupotrebljen kroz lažne prijave. Nasilje u porodici je prisutno u istoj meri kao i pre, ali svest i mogućnost sankcionisanja su porasle, dok se nivo tolerancije smanjio. Sa druge strane, obim posla u advokaturi smanjuje zakon o krivičnom postupku koji je predvideo mogućnost odlaganja krivičnog gonjenja - oportunitet, te odbacivanje krivične prijave uz obavezu učinioca da uplati određeni iznos u humanitarne svrhe. Interesantno je i krivično delo proganjanje, to je novitet koji smo do skoro gledali samo u filmovima.

Bilo je dosta procesa u kojima ste učestvovali, a koji su privukli znatnu pažnju javnosti. Šta se u tom pogledu najviše komentarisalo?

- Najviše pažnje javnosti privukla je kokainska afera Darka Šarića pred specijalnim sudom, u tom predmetu sam i dalje aktivan. To je najveća količina zaplenjenog kokaina koji je procesuiran ikada u svetu. Taj slučaj je u medijma privukao ogromnu pažnju i nebrojano komentara. 

U dva mandata bili ste predsednik Advokatske Komore Kragujevca (od 1998. do 2006. godine), a član Upravnog odbora Advokatske komore Srbije ste od 2006. godine. Koliko je to značajan i odgovoran posao?

- To nosi veliku odgovornost jer se na taj način bavimo vitalnim pitanjima oz značaja za položaj i status advokata u Srbiji, dajemo predstavnike u komisije za izradu zakona, sastave visokog saveta sudova i tužilaštva koji vrše izbor sudija i tužilaca, reagujemo na zakonska rešenja koja izlaze iz domena pravičnosti i postojećih standarda zakonitosti. Primera radi, podsećam na zakon o javnim beležnicima donet 2013. godine, gde je advokatura ukazala na velike anomalije i određena neustavna rešenja, pa je čak došlo i do štrajka advokata koji je trajao skoro pet meseci, nakon čega je zakon izmenjen.

Ima li Kragujevac dovoljno advokata, a oni prostora da uspešno posluju?

- Kada sam počinjao da se bavim advokaturom, u gradu je bilo 18 advokata. Sada Advokatska komora Kragujevca broji 480 advokata, a u samom gradu ih je 265. To je veliki broj advokata za Kragujevac, jer objektivno nema toliko posla. Mlađi ljudi nakon pravosudnog ispita prinuđeni su da uđu u advokaturu jer nemaju izbor u drugom poslu. Veći deo mlađih advokata ne može da zaradi za obaveze koje proističu iz bavljenja poslom i da im nešto ostane. 

Koji savet biste dali mladim kolegama, šta je recept za uspeh?

- Moja preporuka njima, savet kako da se afirmišu, je da budu više angažovani kroz razne oblike pravnih saveta preko medija, da se eksponiraju na taj način u pozitivnom svetlu. To sam i ja na početku radio. Kolač je toliki koliki jeste, svako nastoji da uzme veći deo. Konstantna edukacija, posvećenost, sve što sam već naveo da je važno za dobrog advokata, to je recept za uspeh. Važna je i govorna kultura, elokvencija, savetujem da se mesečno pročita jedna knjiga iz oblasti lepe literature. 

Igranje fudbala veliki je hobi našeg sagovornika. On je selektor i igrač advokatske reprezentacije Srbije koja je 1986. godine bila čak i prvak sveta. Uskoro ga očekuje novo svetsko prvenstvo u Barseloni, gde će se naći između 100 i 120 zemalja, a Lekić kaže da je ovo prilika ne samo za druženje i zabavu, već i za uspostavljanje novih poslovnih kontakata. 

Advokatska komora Srbije dodelila Vam je plaketu za veliki doprinos advokaturi kao najveće priznanje. Koliko Vam to znači?

- Plaketa jeste satisfakcija, priznanje za dugogodišnji uspešan rad, ali najbitnija stvar je da moji klijenti budu zadovoljni.

Ispričajte nam neku anegdotu proisteklu iz predmeta na kojima ste radili, a koje se uvek uz smeh pristeite.

- Jedan klijent iz Pajsijevića, čovek od sedamdesetak godina, pre mnogo godina sudio se sa komšijom zbog livade i pitao me iz kog zakona ja to sve na sudu pričam. Rekao sam mu. Na sledećem ročištu, tužilac se nije pojavio, a pravne posledice za to bile su mirovanje postupka. Moj klijent je ustao i samoinicijativno se obratio sudu - "predlažem da na osnovu člana "tog i tog" odredite mirovanje u ovoj pravnoj stvari...", izdeklamovao je i sve nas ostavio najpre u neverici, a onda se cela sudnica smejala. Objasnio je da je, dok čuva ovde, po ceo dan čitao zakone i tako ih naučio.