Kragujevčani

Marija Pavlović: Mnogo radnog iskustva i lokalpatriotizma za tako malo godina

Autor: Jovana Mladenović
12:10 | Nedelja, 09 07 2017

Kragujevkanka Marija Pavlović je neko ko ima neobično mnogo radnog iskustva za svoje mlade godine, 10 godina upisanih u knjižicu do svoje 27., a takođe i puno informacija o rodnom gradu koji obožava i deklariše se kao veliki lokalpatriota. Bila je PR uglednih institucija poput kragujevačkog Univerziteta, deo tima koji je radio na projektu revitalizacije Kneževog Arsenala, zbog čega je imala svoje mesto i u kabinetu predsednika Republike, vodila je program obeležavanja Dana državnosti, radila na televiziji, portalu... Strasni je Čolin obožavalac, kolekcionar razglednica, zaljubljenik u domaće pisce i jahanje. 

Kako ti tako mlada imaš toliko informacija o Kragujevcu, činjenica, anegdota, rečenica je sa kojom se Marija često susretala u novom okruženju. Ona je svoju partriotsku crtu utemeljila u najranijem detinjstvu, kad su joj draže od svake bajke bile priče o kulturno-istoriskom nasleđu Kragujevca, te o korenima Pavlovićima od prvih generacija. Jedino što možda voli više od samog gradskog jezgra je njeno selo Vlakča, kaže, najlepše mesto na svetu. Voli da je i šira zajednica zna kao zaljubljenika u svoj kraj, pa o tome svedoče nikovi na društvenim mrežama, čiji su obavezni deo Kragujevac, Kragujevčanka... Priliku da promoviše svoj kraj imala je i kao prva pratilja na izboru za mis Turizma, a kao princeza na Izboru za kralja i kraljicu mature grada Kragujevca za 2008. godinu da promoviše lepotu njegove mladosti. 

Naša sagovornica je diplomirani komunikolog, trenutno student mastera na smeru Marketing na Ekonomskom fakultetu. Do skoro je bila PR kragujevačkog Univerziteta i sekretar Univerzitetske galerije, a trenutno radi u univerzitetskom Centru za razvoj karijere i savetovanje studenata. Kada u posetu Univerzitetu dođu stranci, zna se ko ih upoznaje sa gradom, a Marija je srećna što je u prilici da im pomogne da odavde ponesu lepe uspomene i informacije. Od decembra 2011. kao zaposleni je došla pod okrilje kragujevačkog Univerziteta, a taj potencijal u njoj su uočili tadašnji rektor Slobodan Arsenijević i sekretar Zorica Avramović na 11. Univerzitetskom evrospkom prvenstvu u odbojci gde je bila student volonter. Bila je i PR Košarkaškog kluba KG Student.

Na univerzitetskom projektu revitalizacije Kneževog Arsenala radila je dve i po godine, a zahvaljujući tome je bila i na poslovima u kabinetu tadašnjeg predsednika Republike Srbije Tomislava Nikolića, kao asistent savetnika za kulturu. Među lepe i važne projekte koji je čine ponosnom što je bila njihov deo ubraja No Kosovo Unesko. Tu je i rad na programu 120 godina Društva za podizanje hrama Svetog Save, za šta je, kao veliku čast, dobila i zahvalnicu patrijarha Irineja, dodeljenu za iskazanu ljubavi i trud. Drag joj je i rad na programu obeležavanja stogodišnjice Velikog rata, koji je bio poslastica za zaljubljenika u istoriju.

Nikad joj nije bio problem da nastupi pred nekoliko hiljada ljudi, pa je tako imala veliku čast da vodi program obeležavanja dana državnosti - Sretenje. Iako nikad nema tremu, to je bio prvi i još uvek jedini put, da ju je osetila, ne na početku programa, već negde na pola, kada je u pauzama svog teksta sa strane gledala kako sve izgleda, sa dozom neverice da to zaista ona radi i svešću kolko joj je poverenje dato, da su pred njom najviši državni zvaničnici, ugledni gosti i da sve to gleda cela nacija putem programa uživo na RTS-u. 

Volela bi da ostane u oblasti odnosa sa javnošću, protokola, da se njena dalja karijera razvija u tom pravcu, jer je to nešto što je zanima i što je već postalo njena prava struka, a i lični nastup u javnosti nije joj stran i prija joj. Mlada je i, kaže, spremna da vredno radi na tome, a i oduvek je znala da će se baviti nekim vidom javnog posla. "PR je znanje, mora da ti "leži" da se time baviš, da umeš da sve što znaš staviš u službu predstavljanja poslodavca, budeš kooperativan, otkriješ koliko smeš, a ipak daš i okruženju ono što mu treba, nađeš taj balans. Dobar PR je odgovoran, precizan, lojalan. Srbija ima mnogo PR-ova, ali se na suštini tog posla veoma malo radi, smatra se neozbiljnim poslom koji može da obavlja bilo ko, važno je samo da lepo izgleda i lepo priča, a naravno da nije tako", objašnjava Marija. 

Najveća želja uvek je bila spikerisanje na drugom Dnevniku RTS-a. Kada je ovaj medijski servis raspisao konkurs za lica za 21. vek, Marija je stigla do poslednjeg kruga, u društvo od samo 30 osoba. Najveća gužva upravo je bila za pozicije spikera i voditelja, a još uvek nije prestala da žali što nikad nisu objavljeni završni rezultati. RTS nije bio njen jedini susret sa televizijom. Radila je na kragujevačkoj televiziji IN dve godine, a u "čarobnu kutiju" ušla je zahvaljujući tome što je sposobnosti u njoj svojevremeno video kragujevački voditelj i novinar Vladimir Božović. Pružena joj je prilika da se bavi promocijom kragujevačke mladosti. Studentska TV emisija, informativa i zabavni program ono su zbog čega Marija kaže da je "televizijska svaštara". Sa kolegom Brankom Vukašinovićem radila je studentsku radio emisiju "Gaudeamus987" na Radio Centru, bila urednik portala Tekla Reka. Iz ovih iskustava izvukla je ono što je nekome potrebno da bi bio dobar PR. Sada tačno zna šta da obezbedi novinarskim ekipama, gde da ih odvede za dobar kadar... 

Ima 27 godina i 10 godina radnog staža upisanog u knjižicu i izuzetno je ponosna na tu činjenicu. To je neobično mnogo radog iskustva za tako mladu osobu, naročito za rad u institucijama kao što je Univerzitet, predsedištvo republike, imaće, kaže, šta da prepričava svojoj deci. Marija ne krije da povremeno naiđe na mišljenja da je ona sigurno nečije dete, član stranke... Međutim, ništa od toga nije istina, već su neki stručni ljudi nju predložili na te pozicije zbog nje same. 

Van svega ovoga, Marija je kolekcionar razglednica iz hobija, počela je od malih nogu, još pre polaska u školu. Uz one koje su svedočanstva o sopstvenim putovanjima, tu su i one koje joj donose prijatelji, kolege, saradnici iz celog sveta, jer svi znaju kolko joj razglednice znače. I u digitalno doba i dalje voli da izrađuje fotografije, a one koje se ne nađu u albumu, smatra Marija, očigledno ni nisu toliko vredne da bi se pamtile. Najveći je Čolin fan, jednom je čekala četiri sata samo da se slika sa njim i zamalo pala u nesvest. Kaže da ne postoji čovek koji je zna, a da to ne zna. Iako sluša različite vrste muzike, Čola je njena opsesija. Nije joj strano ni da se proveseli uz kafanske "dvojke". Hobiji su joj skijanje i jahanje, u kom je naročito uživala na beogradskom Hipodromu. Po gradu ćete je najčešće videti na skuteru, ili u šetnjama. Važi za druželjubivu i srdačnu osobu, pričljivu. Zanimljivo je da još uvek, posle gotovo 20 godina u kontinuitetu, vodi dnevnik. Ne zapisuje dnevne događaje, kao nekad, već svoja razmišljanja o onome što ustalasa njeno biće. Obožava Dobricu Ćosića i generalno domaće pisce, a Prokletoj avliji se stalno vraća i kroz tu knjigu iščitava promene u sebi. Iako nije srećna što je tako, zavisnik je od Instagrama, nekada je veoma aktivno postovala na društvenim mrežama, a sada studiozno prati šta drugi objavljuju, šta okupira društvo. Ne voli što joj je prešlo u naviku da non stop skroluje po netu i mišljenja je da nas danas naše USB memorije poznaju bolje nego mi sami sebe. Ipak, na društvenim mrežama ima i kutak zbog koga je ne grize savest ako joj oduzme previše vremena - to je Facebook grupa Kragujevac kroz kviz, gde se objavljuju stare slike i informacije o gradu. Žali što danas nema bašte Zelengore kakva je bila nekad i drvoreda na mestu sadašnjih bašti.

 

Galerija slika