Kragujevčani

Mario Badjuk: Vedrinom i prijateljstvom postao "Super Mario" kragujevačkih gimnazijalaca

Autor: Jovana Mladenović
12:00 | Nedelja, 15 05 2016

Nekada đak "Prve kragujevačke gimnazije", a sada jedan od omiljenih profesora srpskog jezika u ovoj školi je naš sugrađanin Mario Badjuk. Rođen je u Smederevu, a od treće godine živi u Kragujevcu koji smatra svojim gradom, mestom bezbrižnog odrastanja, posebnog duha i toplih ljudi.

mario gimnazija uspravnaSrpski kao predmet zavoleo je zahvaljujući svom nastavniku iz OŠ "Svetozar Marković". Od malena je maštao o tome da bude učitelj ili profesor, pravio dnevnik, improvizovao časove, a ta želja mu se i ispunila, pa sa svakim novim radnim danom može da se podseti koliko je srećan što je tako. Dečju iskrenost, spontanost i kreativnost zadržao je i do danas, pa je svoje igrarije preneo i na časove čineći predmet zanimljivim i prijemčivim đacima, trudeći se da ga ne shvataju kao obavezu koju odrade samo jer moraju, već kao nešto u čemu uživaju. Zbog toga su mu učenici dali nadimak Super Mario, a po njihovim ocenama je uvek u vrhu liste omiljenih profesora. Trudi se da kod đaka razvije kritičko mišljenje, njihovu pažnju pridobija time što čas započne nekom zanimljivom informacijom, neobičnim činjenicama o životu pisca, a ne suvoparnim podacima. U učionicu unosi vedrinu, a probleme ostavlja izvan škole. Profesor je u kome đaci vide osobu od poverenja, tu je za njih kad zatreba pomoć prijatelja. Lingvistička sekcija sa 60 članova koju vodi tri godine zaredom je prva u Srbiji, njegovi đaci su redovni na republičkim takmičenjima, organizuje razna putovanja, obilaske, odlaske na predstave u Beograd... Kabinet je sa učenicima uredio tako da je postao kutak gde oni rado provode vreme i gde se obeleže njihovi rođendani uz poklon koji svi zajedno kupe. Zbog svega ne čudi podatak da je Mario dobitnik Đurđevdanske nagrade za oblast obrazovanja, a zanimljivo je i to da, uprkos tome što roditelji nerado dolaze u školu, kod njega na roditeljskim sastancima ponekad dođu i oba roditelja jednog đaka.

mario knjige vodoravnaTajna i sudbina čoveka, kao i odgovori na mnoga životna pitanja, kriju se u knjigama koje čitamo, smatra Mario, a njegov omiljeni pisac je Meša Selimović, čije citate, uz mnoge druge, svakodnevno deli sa prijateljima na društvenim mrežama, među kojima su i njegovi đaci. U romanu "Derviš i smrt" krije se njegov omiljeni književni junak, Hasan, sa kojim se ponekad i poistovećuje jer obojica neguju vedrinu kao životnu filozofiju, a u sebi prepoznaje i nešto Don Kihotovsko. Od pesnika, neprikosnoven mu je Branko Miljković sa stihovima "Uzalud je budim". Mario piše za svoju dušu, ali samo na papiru, jer tehnologija nikada neće potisnuti draž rukopisa.

Uz knjige dobro ide muzika osamdesetih koja ga vraća u bezbrižne dane, a uvek je spreman za neko putovanje. Vezao se, kaže, za Italiju i smatra da bi tu mogao da živi i da su Italijani po temperamentu slični nama. Isto misli i o Grcima, dok bi Istanbul rado ponovo posetio. Zanimljivo je da je upravo Italija "kriva" za  ime koje mu je nadenula tetka, jer je u to vreme imala drago društvo iz te zemlje. Ljubitelj je fotografije, ali je uvek ispred objektiva, a to je i dobra prilika da ovekoveči sebe u nekoj zanimljivoj odevnoj kombinaciji, čime se rado pozabavi u slobodno vreme. Voli druženje, kaže da sa svakim čovekom može da porazgovara bez predrasuda.

mario kafić uspravnaIako sada stanuje u Erdogliji, nostalgičan je prema kraju iza Opštine, gde je odrastao, i seća se večito rivalskih družina iz dve škole, "Radoja Domanovića" i "Svetozara Markovića", gimnazijskih dana i izlazaka kod Toze gde su se okupljale sve srednje škole, dok je Glavna ulica uvek bila centar zbivanja. Nedostaje mu bioskop "Šumadija" gde se nedeljom uvek davao dečji film. Posebne emocije gaji prema potezu oko "Prve gimnazije" i samoj zgradi ove škole, Hipodromu, Šumaricama, naročito delu oko Češkog groblja gde se još uvek može pronaći mir u svakom trenutku. U njegovoj kući uvek se pila "C" kafa, pa uz nju i danas ovaj ranoranilac započinje dan. Više je tip za dnevne varijante, a ako izlazi noću, bira kafanu kao instituciju od pamtiveka značajnu za Srbe i voli da čuje dobru sevdalinku i poneku elegičnu pesmu u kojima se krije slovenska duša, kršna, jaka, a istovremeno emotivna i ranjiva.

Foto: Tatjana Luković (Atelje TaLook); facebook