Kragujevčani

Nemanja Milovanović: Pripremanje jela prilika za eksperimentisanje i kreativnost

Autor: Jovana Mladenović
12:00 | Nedelja, 10 07 2016

Dvadesetogodišnji Kragujevčanin Nemanja Milovanović srednjoškolsko obrazovanje za kulinarskog tehničara nadgrađuje studijama Visoke škole za menadžment i poslovne komunikacije MPK. Još od malena privlačilo ga je da gleda roditelje kako spremaju hranu. Bilo mu je interesantno, kao i svoj deci, da i on uz njih secka povrće i sprema neki svoj ručak, ali se kod njega ta ljubav održala do sada i ojačava svakodnevno. Imao je njihovu podršku da se školuje za to ako ga ispunjava i čini srećnim. Priznaje da je bilo teških momenata, dana kada nije mogao da upamti nijedan recept, a uvek je najviše voleo da sprema rolovanu piletinu i pice, koje sada i jesu njegov glavni posao. U oblasti kojom se Nemnja bavi svaki dan je prilika da se nauči nešto novo, prilika za istraživanje, eksperimentisanje, ispoljavanje kreativnosti i kroz sve to sticanje iskustva.

nemanja1Kao pomoćni majstor već pet meseci radi u piceriji "Picasso, a među dvadesetak vrsta najpoznatijeg specijaliteta italijanske kuhinje Kragujevčanima je na meniju najčešće "Capricciosa", koja slovi i za najpopularnije jelo današnjice, dok Nemanja za sebe najradije bira "Quattro Stagioni".  

Nemanja je član kulinarske asocijacije "HoReCa" kojom rukovode majstori svog zanata, profesionalci koji okupljaju tim ljudi i bave se hranom - podizanjem kvaliteta kuhinje, očuvanjem kulture nacionalnih jela, ali i približavanjem novih trendova, spremanjem tradicionalne hrane na moderne načine... Jednom nedeljno praktikuju okupljanja na kojima, između ostalog, eksperimentišu sa novim ukusima, miksuju naizgled nespojive namirnice, istražuju neiscrpne mogućnosti stvaranja nečeg originalnog i kreativnog, a za to neretko bivaju i nagrađeni na takmičenjima širom sveta.

Želja našeg sugrađanina je da iz sebe izvuče maksimum kada je reč o poslu kojim se bavi, pa bi voleo da zanat "peče" u zemljama sa poznatim nacionačnim kuhinjama, poput Italije. One tajne koje je do sada naučio nerado deli, pa ćete od njega teško izvući neki recept. Zna i "tajni sastojak" za osvajanje medalja na takmičenjima, pa već ima tri zlata upravo za svoj omiljeni specijalitet - picu.

nemanjaKad nije na poslu Nemanja je najradije u parku ili Šumaricama gde se opušta sa društvom, voli da šeta noću, izbegava gužve i kafiće u "udarnim" terminima. Voli da čita stručnu literaturu i gleda takve tv emisije. Prati domaću košarku i fudbal, sportove koje i sa drugovima redovno i igra i rekreira se na taj način. Kao mali je košarku i trenirao u klubu "Kolonac", ali je za te dve godine popustio u školi pa je ipak morao da napusti dečačke snove da postane najbolji košarkaš. Oni sa kojima provodi vreme rekli bi nam da se Nemanja ponekad ponaša kao dete koje stalno smišlja nove načine da bude zanimljivo i da ume da se šali do te mere da zaboravi da treba da se vrati na ozbiljni režim. Sa druge strane, on sebi zamera što je kod kuće, za razliku od posla, često lenj da za bilo šta "mrdne prstom". Prijatelje sa strane imao bi gde da odvede i šta da im pokaže u Kragujevcu, a kad bi mogao, svakog bi voleo da upozna sa svojim profesorom Vladimirom Arsenijevićem koji je, kako Nemanja opisuje, pozitivna osoba puna vedrine i sreće koju prenosi na druge, pa je kao takav i jedan od ljudi koji ga inspirišu i uvek iznova oduševe.