Skver

Ćuretove pustolovine: Moj MAROKO (Četvrti deo)

Autor: Dušan Đurić Ćure
15:00 | Nedelja, 30 09 2018

Kragujevčanin Dušan Đurić Ćure, poznat kao veliki ljubitelj putovanja, otisnuo se u novu avanturu, a ovog puta o svojim pustolovinama nam piše iz Maroka.

Kao i na dosadašnjim putovanjima, Ćure piše u dahu, kad "ugrabi" koji minut između dva obilaska, sa mobilnog telefona, pa vam se unapred izvinjava na greškama. U celosti i verodostojno vam prenosimo njegov putopis.

Berberska muzika, kojom pobi ceo kombi, je postala zaštitni znak putovanja po Maroku. " Omar, put louder the berberian songs, please" su već reči na koje su svi navikli ali koje definitivno najavljuju novu avanturu. Ej Rabate, samo se dodirnusmo, kao dva neznanca koja se dotaknu u prolazu, pogledi im se susretnu, svako svojim putem, a slika pogleda večno ostane urezana. Sve što se doživi mora se brzo arhivirati u memorijsku fioku jer stižu nova otkrića, nova uzbuđenja.

Krenuli za Kazablanku. Ej onu Kazablanku, koja se u našim sećanjima, proteže od Švajcarske do Maroka. Koju je proslavio film
nastao u toku 2 svetskog rata..hemfry bogart..ingrid bergman. Pa ko to nije gledao ?!?!?! Lektira. 

Pre dolaska portugalaca nosio je naziv anfa beli grad..bela kuća..mala tvrđava sigurno tlo za gusare i pirate.
Gusari su bili anarhisti, ovde nosili zastavu crvene boje i pljačkali su na svoju ruku. Dok su Berberski pirati pljačkali za strane kraljeve i dobijali dozvolu da pljačkaju brodove sa kojima su te kraljevine u ratu. Vremenom je bila zapuštena jer su je napadali španci i portugalci. 

Nakon Rekonkviste koju je kraljica Izabela sprovela..portugalci krajem 15 veka prelaze u Afriku..Tangir i Seuta su bili gradovi koje su prvo osvojili a onda su srušilii Anfu i podigli nov grad Kazabranka. Gradom su vladali zajedno portugalci i španci dvojno kraljevstvo..ali su vremenom španci preuzeli dominaciju. Strukturu grada su činili 80% evropljani..ostali lokalci i gusari. Tako da u to vreme on postaje najveća pijaca robova.

Bio je slobodna luka španske kraljevine al onda dolazi na vlast Mula Ismail koji je poubijao i proterao sve evropljane. Zabranjivao je nošenje crnih papuča, jer je mislio da je to španska moda. 

Za vreme 2 svetskog rata bio je najveće špijunsko gnezdo naročito u vreme kada su vršene pripreme za invaziju saveznika pod nazivom - Baklja. Invazija se desila krajem 1942 godine jer su francuzi, britanci i ameri imali plan da preko severne afrike se iskrcaju na siciliju i odatle za nemačku. Sa 3.5mil stanovnika u gradskom jezgru i oko 6 u oblasti predstavlja najveći i ekonomski najjači grad Zapadne Afrike. 

Najdominantniji objakat, ne samo u Gradu već i u celoj severnoj Africi je džamija Hasana 2, ali iza njom ne zaostaje i nadaleko čuven Rikov caffe koji je ceo urađen kao replika istoimenom Caffeu iz filma. Nažalost film je sniman za vreme rata, pa je morao biti sniman u Holivudu ali je ambijent autentičan. Kazablanka se prepoznaje i kao najliberalniji grad i ovde su održavane demonstracije na kojima se tražila ravnopravnost polova. Takođe 2 000 godine zbio se teroristički napad koji je najavio arapsko proleće.

Nedelja je a grad je živ. Omar nas ostavlja ispred džamije Hasan 2.

Džamija je pravljena od 1986 do 1993 i pravio je Hasan 2 otac sadašnjeg kralja Muhameda VI. Projektovao je francuz Mišel Pinseau a na njoj je radilo oko 14 000 ljudi.To je najveća džamija u Africi, neki kažu treća u svetu jer nije hteo da zaseni one u Meki i Medini, 200 metara dugačka, 100 široka i 65 metara visoka, koja može da primi 25 000 ljudi za vreme molitve i to 20 000 muškaraca na podu i 5 000 žena na galeriji. Na platou ispred može da stane 80 000 ljudi. Trećina džamije je pod vodom jer u Kuranu se kaže da je " tron Boga na vodi". Stižemo oko 10:50 časova taman na vreme da u jednim šprintu do biletarnice i nazad do džamije uhvatimo turu u 11 sati jer je posle pauza dva sata. E sad sam izlazak iz busa se završava sa zaleđenim pogledom u nešto što realno malo puta čovek doživi da vidi. Minaret visok 210 metara, je toliko impozantan a naročito zato što je kvadratne osnove. Prelep. Noću sa njega laserski zraci dugački 30km pokazuju put ka Meki. Ceo kompleks, megalomansko - autokratski pokazuje koliku je želju Hasan II imao da mu ime ostane upamćeno. Vidi se ogroman mavarski uticaj koji sam prvi put video na palatama Alhambra u Granadi i Mozqeta i Kordobi koje su sagrađene za vreme mavarske vladavine Iberijskim poluostrvom. Sam Hasan 2 je pričao "Maroko ne kao stablo čije korenje leži u Africi a lišće mu udiše evropski zrak". Ono što prvo ne može čovek da shvati je da je ceo kompleks urađen za 6 godina. Znači kuću bi stavio da je trajalo decenijama. Stižemo u poslednjem momentu, jer koliko god trčimo ka džamiji nikako joj ne prilazimo. Njena veličina debelo vara osećaj za rastojanjem. Prođosmo bezbednosnu proveru i uđosmo. E moj prijatelju, e moj Hasane 2...kakvu li si viziju ili prosvetljenje imao kad si ovo rešio. Ono što pleni je ogroman, ali ogroman prostor koji je napravljen od najskupljih i najsavremenijih materijala i sav materijal je iz Maroka, osim nekog stakla koji je iz Venecije od kojeg su napravljeni lusteri gde manji imaju po 400 kg a ovi veći od 800 do 1100kg. Sve je tako skladno projektovano da zastaje dah. Kao da si u nekoj ogromnoj riznici blaga, koja je pravljena da dočara bogatstvo koje se u njoj nalazi. Dok čekamo vodiča na engleskom uradismo neke slike prazne središnjosti jer grupe, kao neke skupine sićušnih mrava, se nalaze po ćoškovima. Vodič žena, zna znanje, vrhunski objašnjava i prezanimljive su joj teme. Pošto u džamiji nema klime krov je pokretan, 3 minuta da se otvori i 2 da se zatvori. 1100 tona težak, napravljen od kedra, i to sve ručni rad. Kažu da je metar krova pravljen 4 dana. Koliki je to raskoš i koliko se nije vodilo računa o lovi govore Titamijumska ulazna vrata koji ima jedno 6 na džamiji. Ej bato pa to je skuplje od zlata. Vodič objasni da je titan najotporniji metal i da je to zbog toga. Podno grejanje...Alo domaćine...pa 800 miliona dolara ste zvanično dali za džamiju, a nezvanično se pominje cifra od milijardu. Silazimo u podrum u kome se nalaze neke kameni ogromni, stilizovani cvetovi koji su ustvari česme je se sa svake latice sliva voda gde vernici peru ruke, lice i noge po tri puta pre verskog obreda. Ima ih 41 za muškarce i odvojeni za žene. Suv mermer. Baš se nije žalilo za kintom kad se toliko ulagalo i u najsitnije detalje. Pri samom izlasku prolazis pored minareta i tek tada ukapiraš koliko je to stvarno ogromno. Još malo fotkanja i pravac šetalište Komish uz more. Pomalo mondensko ali ništa specijalno. Suza, Stefanija, Nikoleta, Mladen i ja zakucasmo se u jednu lokalnu birtiju i omlatismo po menta čaj. Pakovanje u kombi i za 5 minuta stigosmo u Rikov kafe. Naravno mora se rezervisati unapred ali Kosta vodič napravi kombinaciju pa uđosmo. Dali su nam na spratu posebav deo gde se nalazi rulet, šank i naravno tv na kome se vrti film. Gledati Bogarta kako sedi za istim šankom za kojim sedim je magično. Svima je top raspoloženje i svi bi da naprave neku sliku koja će ih definitivno uvek oraspoložiti pri gledanju. Naravno alkohola nema ali čaj od nane kao viski iz filma. U vrh raspoloženju provedosmo dobrih sat vremena. Naravno kada smo izlazili sednem za klavir da vidim kako li je Semu bilo. Konobar priđe i taman kad sam pomislio da će reći "Odsviraj još jednom Ćure", on mi objasni da ne smem da sedim za klavirom. Alo dečko marokanski, nemo sad da utovarim ovaj klavir, da ga metnem kod Save u Bajku, da ti preselim turizamodavde na Zlatibor. Taman da počnem da ga rasklapam pa se setih da sam Rayan airom i da će možda da mi prave problem jer imam samo ručni prtljag. Na izlazu podeliše po jednu razglednicu za dugo sećanje i paljba za ono što sam maštao još kao mali a definitivno ubedilo putovanje po Andaluziji, za vreme svetskog u Španiji, kada su me Malaga, Granada i Kordoba nokautirale i pokazale jedini dalji mogući put - put ka Marakešu !!! 

Galerija slika