Skver

Ćuretove pustolovine: Moj MAROKO (Prvi deo)

Autor: Dušan Đurić Ćure
15:00 | Nedelja, 09 09 2018

Kragujevčanin Dušan Đurić Ćure, poznat kao veliki ljubitelj putovanja, otisnuo se u novu avanturu, a ovog puta o svojim pustolovinama nam piše iz Maroka.

Kao i na dosadašnjim putovanjima, Ćure piše u dahu, kad "ugrabi" koji minut između dva obilaska, sa mobilnog telefona, pa vam se unapred izvinjava na greškama. U celosti i verodostojno vam prenosimo njegov putopis.

Obaveštenje pilota na arapskom, da je neophodno vezati pojas jer se polako spuštamo ka aerodromu u Fesu, neminovno daje znak adrenalinu da krene da divlja i pravi lom u telu. Pružene ruke čekaju davno sanjani zagrljaj sa zemljom koja je u meni uvek budila strašno poštovanje i personalizovala vekovnu borbu za održanje suverenosti u jednom od najprestižnijeg dela Sredozemlja, od vrata Gibraltara do surove Sahare - Kraljevski Maroko. Domovina berbera, Magreba, Atlasa, Marakeša, Rabata, Fesa, Esuaira, Atlantskog okeana, Sredozemnog mora, legendarne Kazablanke ( a bio sam ubeđen da je Švajcarskoj)...kulture koja je ostavila večni trag kako u evropskoj tako i svetskoj istoriji.

Sletanje kao da pilot večeras polaže, bum, tras, skok, skok i nekako se prizemismo. Pasoška kontrola malo duža ali prođosmo. Dočeka nas neka kišica a ja sve suv šorts i majce sa kratkim rukavima. Pravac smeštaj u hotel Ibis kod železničke stanice, u novom delu Fesa i naravno na klopu. Restoran Aladin i Takos sa miksom mesa upoznaše želudac sa marokanskom kuhinjom. Preukusna i prezanimljiva. Jako začinjena kao da sam im pravio recept. Naravno ceđenja agava i pravac zakucavanje.
Po običaju zakasnih na skupljanje grupe i počeh da trošim kredit od dobrog zaluđivanja tokom puta za Maroko. Lokalni vodič Feta ( kako divna asocijacija na Grčku) onaj pravi, prekulturan, preobrazovan, predusretljiv, preljubazan. Pakovanje u kombi i pravac Medina, stari grad, tj najstariji deo Kraljevskog Fesa. Fes je jedan od četiri kraljevska grada Maroko: Fes, Meknes, Rabat i Marakeš.

Stajemo ispred glavne kapije kraljevske palate za fotkanje . Po broju različitih gardi je vidljivo da je kralj Muhamed VI u palati. On je potomak dinastine Alawit koji vladaju Marokom od 17 veka. Kompleks je sagrađen u 14 veku. Kralj ima aktivnu ulogu jer može da raspusti vladu i najbitnija je figura Maroko što se vidi na svakom koraku jer u svakom lokalu je njegova slika. Oženjen je devojkom koja je iz običnog naroda i to je bio mali problem ali je prevaziđen. Zajedno su studirali u Francuskoj. Imaju sina i ćerku i ona je prva kraljica koja se bavi humanitarnir radom, tj prva koja se javno eksponira i omiljena je u narodu. Kapija je prava ona koja oslikava Maroko, karakteristična za arapski svet. Odatle peške ka jevreskoj četvrti Melah. E to je ludilo, hiljade uličica kojima jedva čovek prođe ispresecanih kao paukova mreža, i u katastrofalnom stanju. Na vratima ponegde sede ljudi koji život provode u tim specifičnim tunelima. Jevreji su ovde bili veoma jaka zajednica i dostigli su populaciju od nekih 250 000 ljudi. Naravno bavili su se trgovinom i napravili su svoju četvrt van zidina Medine. Marokanci ih spašavaju tokom Drugog svetskog rata ali nastajanjem Izraela mnogi se sele tamo kao i u Severnu ameriku tako da ih danas ima oko 3 000. Jevreji se dele na Sefarde i Aškenazi koji nisu baš u nekoj ljubavi. Ovi ovde su sefardi.. Starosedeoci Maroka su berberi koji su tamnije puti na jugu što je normalno jer severni deo je veoma blizu Evrope pa je došlo do mešanja rasa. Ogroman uticaj su imali na Iberijsko poluostrvo jer su ga držali 8 vekova od 8 do 15 veka. Ustvari to su bili mavari tj berberi koji su se bolje organizovali i stvorili državu. Čak se kaže i da naziv Gibraltar potiče od imena Tarik ibn Zijad, mavarski osvajač koji je pokorio Iberiju u 8 veku.Oni i ulaz u Seredozemno more nazivaju Herkulovi stubovi. Pravac sinagoga gde se upoznasmo sa jevrejskom verom. Odatle kroz splet uličica, tj pešačkih preuskih prolaza, autentičnih, dosta prljavih, gde nam Feta objasni kako na jevrejskim vratima od kuća stoji udubljenje gde oni stave deo Tore i svaki put kad uđu u kuću dodirnu je i izgovore molitvu. Preslatki klinci vire iz neuglednih vrata jer ipak mi smo za njih mala atrakcija. Još malo šetanja i dođosmo do Plave kapije, jedne od ulaznih u Medinu. Napravio ju je u 20 veku Iberljota francuski protektorant koji je bio svetski poznat gay. Sa strana su kapije koje su mnogo starije ali ova je zbog svoje lepote najveća atrakcija. Spolja plava a sa unutrašnje strane zelena. Zeleno je boja islama. E sad poslastica tumaranje kroz uličice pune života i radnjica tipičnih za Maroko. Uđosmo u jednu madresu, školu internat gde su se školovala deca i iz Fesa ali i iz okolnih mesta. Obrazovanje je besplatno kao i zdravstvo i po Kuranu obavezno za sve. Mnogo je arapski svet dao na razvoju nauke svetu, naročito matematike, astronomije, kaligrafije, geometrije, medicine, lingvistike. Ukrasi su fenomenalni od prelepih mozaika do klesanih cvetnih motiva. Vrata su od kedra jer je to izdržljivo i ljuto drvo pa paraziti ne ulaze u njega. Inače sada je raspust, dve nadelje nakon ramazana. Ramazan je specifičan i po običaju da se danju gladuje i to sve iz razloga da se saoseća sa ljudima koji nemaju i kao vid opomene da ljudi se ne bahate mnogo. Inače arapi se dele na sunite i šiite. Ovde su suniti i kao kada sam bio u Andaluziji, čuvenoj palati Alhambra u Granadi, nema ogledala, mislim u to vreme, jer nisu stavljali akcenat na svoj izgled već na prirodnost, jer definitivno sada ljudi mnogo vode računa o tome i opterećeni su pa stoga toliko šminke i raznih zahvata za...praktično ništa. Nazad u uličice, žile kucavice Fesa, gxe se na tezgama prodaje sve: meso koje neugledno visi bez ikakvog sanitarnog obezbeđenja, čisto na kukama, raznolikog voča i povrća, do raznih na kojima se sprema brza hrana koja je sve samo ne čista. Ali to je i najveća draž poseta ovakvim mestima. Medina je nastala u 9 veku a u 12 je opasana zidinama dužine 14km. Ulazimo u radnju za prodaju svih živih preparata od argana biljke koja je karakteristična za ovo područje. Naravno posle male prezentacije načina pravljenja kreće uvaljivanje. Te ovo ulje leči ovo, ovo ono...u suštini nema neizlečive bolesti za argansko ulje. Prolazimo pored dzamije i univerziteta. E sad to je najstariji živi univerzitet na svetu napravljen 859 godine. Prvo je tu bila džamija koju je je napravila prva dinastija Idrizidi, tačnije jedna od najmoćniji žena tog dobaFatima al fihri Izučavali su se: medicina, matemat, arheologija, teologija, Lingvistika, astronomija, kaligtafija. E moj prijatelju pre svih poznatih svetskih univerziteta. Ali nažalost pošto je u sklopu džamije, koja je druga najveća u Maroku ne možemo ući jer je u vaćini džamija zabranjen ulaz za nemuslimane. Brzo na ručak, kroz jednu toliko usku uličicu, da nisam pao ispod 100 kila još bi me izvlačili iz nje, u vrh, vrh restoran gde iscepah Tandžir sa jagnjetinom. Prvo nam donesoše brdo neki preukusnih salatica a na kraju čaj od mente, zaštitni znak Maroka. Tura se nastavlja obilaskom nekih radnji sa tekstilom i fabrici kože koja je u samom srcu medine a tehnologija stara vekovima. Zbog ogromnog smrada daju Vam stabljiku nane da mirišete. Stepenice do vrha ko na skakaonicu da se penjemo a onda prizor nesvakidašnji. Stotine malih bazenčića sa prastarom tehnologijom. Čudo. A ljudi rade u tom realno nesnosnom smradu. Opet u njihovu prodavnicu gde nam uvališe neke proizvode a ja se zalepi za jedne žute papuče i to ti je. Probah al mi nešto ne stoje pa ostavih kupovinu za drugi put. Nazad u kombi i pravac hotel i utrčavanje u bazen. Hotel je stvarno vrh. Doduše bilo i žena sa hidžabom ali i onih u kupaćim kao i mi. Iskulirasmo jedno 2 sata, nazad u sobe, pa u kombi i u medinu na večeru. Restoran na vrhu ispred plave kalije i opet žderanje kao da će sutra glad da zavlada svetom. Ponoćna šetnja medinom je prelep osećaj ali iz bezbednosnih razloga samo kroz dve glavne ulice. I ne lezi vraže naletimo na žute papuče. Ubijaju, legle na nogu ko budali šamar. Traži 250 dirhama ali ga dovedem do 100, 107 dirhama 10 evra, na prepoznatljiv način cenkanja. To je ovde tradicija i super je zez. Oduševljenje u grupi u kojoj sam dobio izuzetnu podršku za žute papuče. Nazad u taksi i u kraljevstvo snova kraljevskog Maroka.

Galerija slika