Skver

Ćuretove pustolovine: Moja RUSIJA (Četvrti deo)

Autor: Dušan Đurić Ćure
15:00 | Nedelja, 15 07 2018

Dušan Đurić Ćure, Kragujevčanin poznat kao veliki ljubitelj putovanja, trenutno proživljava svoj san - u poseti je Rusiji, gde se održava i Svetsko fudbalsko prvenstvo. Svoje utiske, kao i tokom ranijih putovanja, Ćure deli sa nama.

U celosti i verodostojno vam prenosimo Ćuretov putopis napisan u jednom dahu, a on vam se unapred izvinjava na greškama. Kao i uvek, piše preko mobilnog telefona, negde u minutu predaha između dve avanture.

Legao po danu, ustao po danu i pomisliš kako si se lepo odmorio a u stvari spavao sam samo 5 sati. Definitivno bele noći daju neku dodatnu energiju pa mi je tako i tih 5 sati dosta. Vreme kao da smo ga poručili mada osnovana sumnja ide u pravcu kontrole vremena za vreme svetskog prvenstva. Pravac kej iza Hrama Svetog Isaka i cenjkanje za vožnju brodićem, sa 900 skidosmo na 500 rubalja. Naravno uzimamo turu Nevom i kanalima po gradu. Prvo malo do Ermitraža i Petropavloske tvrđave i onda ulazimo u kanale. E sad dobija na značaju kad ti kažu da ko nije video Sankt Peterburg sa vode taj ga nije video uopšte.
Pogled na srednjovekovne zgrade, prolazi ispod mostova, pored parkova...čudesno. Milion znamenitih zgrada, bukvalno jedna naslonjena na drugu, nemi svedoci jedne strašne imperije i najsjajnije epohe Ruskog carstva. Teatri, crkve, vile... crtaju na licu onaj lagani smešak koji ne može čovek iskontrolisati već koji budi impozantnost nekog događaja. Sunce nas topi u klupama brodića kao da ne dozvoljava da utisak sme biti milimetar daleko od savršenstva. Zavaljen u klupi se zahvalim tome, nečemu što sam ovo doživeo. Opet ta lepota prolaznosti vremena me iskrcava i prolazeći kroz park ulazim u Hram Svetog Isaka. Kartu kupio jutros pa ne moram da čekam red koji kao anakonda okružuje hram. Pravac na kupolu...tristotine stepenica kojima dok se penješ cediš kroz zube familiju arhitekte, opravdavaju postojanje pogledom koji te čeka na vrhu. Auuuuuu, ali baš auuuu...Peterburg na dlanu. Božji pogled. Tajac jedno desetak sekundi. Čekaj eno ga Ermitraž, Petropavlska, Nevski prospekt, eno mi ga hotel, eno ga...eno ga..pa da eno ga Sankt Peterburg. Zovem kući moje, kuma, drugare i puštam im na viber pogled. Moram ovo podeliti..ovo je krov Carske Rusije. Silazim i ulazim u Hram. Hram koji dominira nebeskim horizontom grada...horizontom čiji sam gospodar malopre i ja bio. Izgrađena je u vreme cara Aleksandar I a projektovao je francuski arhitekta Ogust Montferan od 1818 do 1858 godine. Predstavljao je najveći hram carske Rusije. Sam ulazak je kroz stupove od crvenog granita i to iz jednog komada a teški su 80 tona !!! Za kupolu je potrošeno 100 kilograma zlata. Ulazim kroz vrata koja kao neka vremenska kapsula me prabaciše u 19 vek. Impozantna crkva. Preogromna, može da primi 14 000 vernika. Na zidovima i tavanici freske koje su na nekih stotinak metara visine ali se tako dobro vide da je to fascinantno. Ogromna je i tek kada priđoh u glavni deo i okrenuh u desno, umal da ne pado kad videh oltar. Neverovatno..mislim čekaj...obišao sam stotine crkava...manastira...Vatikan..ali ovako nešto ne da nisam video nigde nego čak ni približno. Ikone...zlatne skulpture...jel moguće ovo? Najfascinantniji, u veličini i glamuroznosti, hrišćanski artefakt što videh. Tumaram po crkvi, tj dvesta metara levo, pa 200 desno, pa jedno kilometar u krug...Kakva vrhunska vrata su na njoj. Bukvalno 7-8 metara visoka sa takvim izrezbarenim motivima da jednostavno, jednostavno...definitivno mi ponestaje reči iz našeg rečnika da opišem osećanja. Vodopadi emocija, gori sinapsa od razmene informacija očiju sa centrima po mozgu...sve ovo dovodi do takvog psihičkog, emotivnog umora da sedam na klupisu ispred oltara i lepim moj pogled, lepim moju dušu na njega, da ostane, da se utka, da bude deo njega jer njegova veličanstvenost to zaslužuje. Prekrasna, prezlatna vrata iza kojih Isusov mozaik...ne, jednostavno ne mogu rečima opisati...ne moguće je. Mora se doći i pokloniti ovom...ovom...da, Hramu Svetog Isaka. Mnogi ruski carevi su se tu krštavali i ženili, mnoge svete liturgije održane...Izlazim i krećem ka crkvi Hrisovog vaskrsenja, poznatoj pod nazivom Crkva prolivene Isusove krvi ili crkva Svete krvi...tumaram jer definitivno ništa mi više ne privlači pažnju nakon hrama Svetog Isaka....telo tumara a svest i duša i dalje ispred oltara i dalje u Hramu koji kao kočija prevozi naše duše na onu stranu, gde nas pusti da malo zavirimo i vrati u surovu realnost sa osećajem spokoja jer saznasmo šta nas na kraju puta čeka.

Galerija slika