Skver

Ćuretove pustolovine: Moja RUSIJA (Drugi deo)

Autor: Dušan Đurić Ćure
13:00 | Nedelja, 08 07 2018

Dušan Đurić Ćure, Kragujevčanin poznat kao veliki ljubitelj putovanja, trenutno proživljava svoj san - u poseti je Rusiji, gde je u toku i Svetsko fudbalsko prvenstvo. Svoje utiske, kao i tokom ranijih putovanja, Ćure deli sa nama.

U celosti i verodostojno vam prenosimo Ćuretov putopis napisan u jednom dahu, a on vam se unapred izvinjava na greškama. Kao i uvek, piše preko mobilnog telefona, negde u minutu predaha između dve avanture.

Rutinsko svraćanje u pekaricu na doručak i pravac kej iza crkve Svetog Isaka da uhvatimo brzi brod za Peterhof. Uz Ermitraž najveću znamenitost Sankt Petersburga. Naravno danas ko u inat jak vetar i talasi pa brzi brod kasni 20min. Pakujemo se u njega, znači u prednjem delu fotelje koje se okreću. Zavalio se i kroz prozor gledam  grad sa reke. Okrenu ga majstor i pun gas, lomljava po talasima izgibosmo. Sat vremena i pristasmo na kej. Izlazim a vetar raznosi.kupismokarte i pravac šetnja po parku do dvorca. Dan prelep i kako zalazimo dublje vetar prestaje. I onda niče ispred dvorac sa čudesnom, prečudesnom fontanom. Lutovao sam, video sam svašta al ovaku raskoš nigde. Versaj je malo dete za ovo.  Predivna pozlaćena statua Samson i lav dominira fontanom. Prekrasne pozlaćene figure svuda po fontani. Sa toliko stila, sa toliko ukusa urađena da je to čudo jedno. Na  rhu kaskade palata Petra Velikog koju je napravio za razonodu, tj letnni dvorac. Sagrađena je između  1714 i 1725godine. Kasnije urađena određena rekonstrukcija od strane italijanskog arhitekte Bartolomea Rastrelija. Inače Petrhof je nemačka reč sa značenjem Petrova kuća. Bila je carska rezidencija do Oktobarske revolucije a od onda je muzej. Krenuo bih ka palati ali oči ne daju, jednostavno pogled se zagrlio sa fontanom i ne pušta. Čekam da se puste pa da krenem ali nikako. Jednostavno čarobno osvetljen sunčevim zracima koji se rasipaju sa statua po okolini i kao da ulivaju neku energiju u mene, koja je tako lepa i nežna da jednostavno drži me zakucanog za stub na koji sam naslonjen.

Krećem stepenicama ka palati a  etar osvežava kapljicama iz fontane. Na ulazu red ali ide brzo. Nazuvke na patike i krećemo. Strašan raskoš pokazuju sam hol sa stepenicama na ulazu. Toliko zlata samo za ukrase da je to nenormalno.odatle odmah u najveću prostoriju za prijeme. Auuuu... auuu.. pa sine jel ostalo jedno kilo zlata nasvetu posle gradnje ove sobe. Domaćine svaka čast.totalno ludilo od ogledala, zlatnih ukrasa... slike preko celog plafona... Vrhhh. Mislim ovo je dovoljno i mogli bi nazad. Ali onda kreče tumaranje sobama dvorca. Bože moj koliki raskoš !!! Sve puca od zlata, porcelanskih kamina.... umwtničkih dela. Čudo jedno.  Ne možeš a da ne zamišljaš kako je to bilo grandiozno početkom 18 veka kada sada oduzima dah. Zamišljam Petra sa svitom, dvorske dame kako se šetaju palatom i parkom ispred. Kako je to zvučalo na balovima, kakav je to raj za oči od raskoši garderobe....Daj da samo zavirim na minut, da gvirnem.

Na izlazu slike stradanja Dvorca za vreme nemačke opsade Lenjinvrada. Rusi su sklonili 8 000 predmeta i 50 statua ali su nemci dvorac srušili. Neobjašnjivo i neoprostivo. Prođe prelepih 6 sati. Vreme je za nazad.

Galerija slika