Skver

Ćuretove pustolovine: Moja RUSIJA (Peti deo)

Autor: Dušan Đurić Ćure
15:00 | Nedelja, 22 07 2018

Dušan Đurić Ćure, Kragujevčanin poznat kao veliki ljubitelj putovanja, trenutno proživljava svoj san - u poseti je Rusiji, gde se u toku njegovog boravka održavalo i Svetsko fudbalsko prvenstvo. Svoje utiske, kao i tokom ranijih putovanja, Ćure deli sa nama.

U celosti i verodostojno vam prenosimo Ćuretov putopis napisan u jednom dahu, a on vam se unapred izvinjava na greškama. Kao i uvek, piše preko mobilnog telefona, negde u minutu predaha između dve avanture.

Sankt Peterburg je definitivno grad u kome koliko god vremena da provedete fali vam još koji dan, a naročito sada, u vreme Svetskog prvenstva, kada su ulice i trgovi prepuni navijača iz svih delova sveta koji im ulivaju toliku dozu živosti, da jednostavno spajaju dane. Crkva Hristovog Vaskrsenja, ili Svete krvi, na čijiem trgu je Fun Fest, je svojom lepotom kupila sve turiste koji milijarde megapiksela joj podare svakoga dana. To je jedina crkva u svetu koja je sagrađena na mestu ubistva cara, jer je ovde ubijen Aleksandar II krajem 19 veka. U vreme boljševika je opljačkan a za vreme Drugog svetskog rata je služio kao magacin hrane. Spoljašnost crkve je fascinantna, mnoštvo živopisnih boja čini je jedinstvenom u gradu. Zbog svoje lepote, kanala i sitnih mostova koji ga pregrađuju a naravno i zbog blizine Fun Festa hiljade ljudi u svakom trenutku, načičkani kao zrna na grozdu, hipnotisanog pogleda popunjavaju praznine u svom mozaiku zaduženog centra u mozgu. Bukvalno svakoga dana kada sam prolazio pored nje očaravala me je njena posebnost, jer igra svetlosti na njenim kupolama, u svakome trenutku istakne neki novi detalj koji je do tada bio sakriven. Ulaz je 250 rubalja do 16h a posle toga 450. Unutrašnjost crkve je izuzetno neobična. Sa same desne strane se nalazi mermerni oltar gde se nalazili telo Cara pre prebacivanja u Petropavlsku tvrđavu. Crkva je sva u freskama koje su u ruskom stilu, drugačijem od onoga koji se može videti u našim. Najpoznatije ikone su Isusa i Aleksandra Nevskog i naravno Svetog Nikole. Inače Sveti Nikola je veliki svetac u Rusiji i posvećeni su mu mnogi manastiri i crkve. Prelepo ocrtana crkva, tako da nekih 2 sata u uživanju u njenim freskama je prošlo za tren. Naravno neke južnoamerikanke napraviše brdo onih slika za onaj book. No niko ih ne opomenu. Valjda to tako ide. Kupih ikonicu za uspomenu i pravac lavra Aleksandra Nevskog. Zadnja stanica metroa u Nevskom prospektu pa još malo. Na obali Neve. U metro, a metro je metro...tj svaka stanica umetnost za sebe. Jedinstven je i po tome što je najdublji na svetu, oko 80 metara. Uživanje je putovati njime. Lavra je na ogromnom kružnom toku kome dominira spomenik Nevskom na konju. Živeo je u 13 veku, bio je veliki ruski knez koji se proslavio bitkom kod reke Neve, odakle je i dobio Nevski, kada je porazio,sa svojih 20 godina, papu Grgura IX 15 jula 1240 godine, u njegovom pohodu da pokatoliči ruski narod. Porazio je i Nemce i Litvance i od tatarskog kana dobio na upravljanje Rusiju i Kijevsku oblast. Čak je i papa Inoćentije IV slao svoje izaslanike da ga preobrate u katolicizam ali je on sve to odbio i živeo je u duhu pravoslavlja. Zbog svoje borbe za veru proglašen je za sveca. Ulazim u Larvu i sa desne strane naplaćuju karte za ulaz na groblje. Malo se raspitah kad bato tu su sahranjeni: Dostojevski, Glonka, Rimski-Korsakov, Borodin, Tchaikovsky, Lomonosov... kakvi umovi. Kupih sveće i u crkvu. Sa desne strane mošti Aleksandra Nevskog kojima se poklonih i obiđoh crkvu. Dragan me čeka ispred pa zamolih jednu devojku da me slika ispred kad ona iz Beograda. Nas i Rusa 200 miliona, svuda nas ima. Odatle pravac crkva Svetog Nikole, vreme čas Sumce čas kiša. Crkva svetog Nikole u ruskom stilu. Impozantna. Kupio neku kafu za poneti ostavi je ispred i prosu se. A taman bi mi legla. Poklonismo se ikonama, upalismo sveće i sedosmo na klupicu da uživamo u pogledu. Malo pa u Fan Fest danas je utakmica sa Švajcarskom. Ulazim u Fan Fest, nas Srba na prste da se prebrojimo, mada ima srpskih zastava, ali kako kome priđem ono Rusi. Definitivno narod koji nas mnogo voli. Svuda gde me vide sa majcom i zastavom Srbija zaustavljaju me i slikaju se. Na utakmici je sve vreme skandiranje Srbija Rusija braća zanavek ili braća slaven...bukvalno svaka dlaka stoji ko na smotri. Utakmica ko utakmica...ne bih o tome..težak poraz...pravac kafić gde je Dragan i zapalismo sa Rusom Maksimom u glavnu ulicu za zezov, gde uđosmo u kafić Beograd. Malo više divljanja i pravac na spavanje. 

Danas je dan za tumaranje gradom i posetu Menšikovoj palati, prvi gradonačelnik Peterburga. Aleksandar Menšikov je bio skromnog porekla ali veliki prijatelj Petra Velikog koji ga je unapredio u kneza. Pod njegovim nadzorom je građena Petropavlska tvrđava a sama palata je bila najlepša zgrada u to vreme. Unutrašnjost, nakon svega viđenog, je lepa ali zaostaje za draguljima Peterburga. Inače ako želi čovek da vidi samo ono osnovno treba da izdvoji minimum 150 evra za ulaznice. Ponovo u Fan fest na utakmicu, ali sada već, ne da umor stiže nego ubija tako da objasnim obezbeđenju da moram da sednem u VIP jer me noge izdaju. Pored mene par veoma vremešnih Peruanaca u narodnoj nošnji, Islanđanin koji navija za svoje karaterističnim ratnim hukom , neki kosooki i tako. Povratak u apartman kao prebijena mačka. Poslednji dan je dan šetanja gradom muzejom i uživanja u njegovim prelepotama. 

Ponovo u Nevski prospekt u mešavinu svetske kulture, kojoj ipak u ovom trenutku dominiraju Magrebška i Mesopotamska, ali i ostale koje postavljaju ovaj grad u centar sveta u ovom trenutku. Mada i da nije Svetsko prvenstvo ovo bi za mene bio centar sveta. Pravac u ulicu Bolshaya Konyushennaya ma čuvene krofne Pyshki, atrakciju ovde. Lako se nalazi jer je ogroman red ispred. 5 krofni i kafa 100 rubalja. Mislim ne bi menjao nikad kevine za ove al ajde red je probati. Pravac grčki restoran u Nevskom prospektu, u kome radi naš Zlatiborac Gandi, po preporuci brata Save gde se upoznasmo i ubismo po 3 piva u prekopotrebna 2 sata opuštanja. 

Izlazimo i nastavljamo da krstarimo ovako prelepim gradom išaranim svim bojama sveta, okićenog svim zastavama sveta koje nose svi građani sveta, gde svi jezici sveta prave vulkan žamora koji vazduhu daje jedinstveni ton koji dugo dugo neće biti ponovljen. Sankt Peterburg...grad muzej..ogledalo carske Rusije...čudo.

Šta reći o gradu u kome provedoh čudesno bajkovitih 7 dana, u kome sam bio i knez na balovima i konjušar u štalama, i slikar u muzejima, i vojskovođa na brodovima, i vernik u hramovima, i lutalica beskrajnim ulicama i kanalima.. šta reći kada posle 7 dana strašnog tempa ne videh: Marinski teatar, Trg umetnosti sa Ruskim muzejom, Nabokov muzej, Faberžeovu izložbu, Dvorac Moika..ili 70 pozorišta i 300 muzeja..Dovoljno je samo reći...Sankt Peterburg !!!

Krećemo prema železničkoj stanici, noge vuku napred a srce nazad. Kako...jednostavno kako otići iz ovog grada..Proputovao sam dosta, video dosta ali ovakve lepote nigde. Definitivno grad u koji ću se vratiti, da definitivno ! 3 je ujutru a svanulo. Stiže i voz, ukrcavamo se u spavaći vagon starog onog komunistočkog voza, gde u nepreglednim, poluotvorenim kupeima od po 3 kreveta na sprat, nanizanih u vagonu, dobijamo posteljinu koju razmeštam i zavaljujem se u krevet. Sa nama Tadžekistanac, student koji pisle 3 godine ide kući. Nema kintu pa sad skupio. Odlično zna engleski tako da saznasmo sve o Petrburškom Univerzitetu i životu u njemu. Put od 12 sati prolazi u razgledanju predivnih predela Rusije. Naravno u vozu nijedan grafit, nijeda zarez..ništa... Kondukter u svom jednosobnom kupeu čita knjigu zavaljen u krevetu....Rusija !!!

Galerija slika