Skver

Ćuretove pustolovine po Indokini – četvrti deo (FOTO)

Autor: Dušan Đurić Ćure
16:00 | Četvrtak, 27 07 2017

Kragujevčanin Dušan Đurić Ćure otisnuo se u pustolovinu, tokom koje će obići Indokinu, plan mu je da poseti Vijetnam, Kambodžu i Tajland. Portal InfoKG će u narednom periodu objavljivati putopise i fotografije ovog Kragujevčanina sa putovanja za koje kaže da je davno poželeo.   

U celosti i verodostojno Vam prenosimo Ćuretov putopis napisan u jednom dahu, a on Vam se unapred izvinjava na greškama.   

Napokon pokret ka, za mene, najzanimljivijoj destinaciji na ovom putovanju Angkoru, tj Siem Reap-u, gradicu udaljenom 7km od Angkora. Putujemo redovnom linijom Mekong expresa. Nazalost ovaj prevoznik nema toliko mesta za noge ali je opremljen kao iz indijskih serija, sav nakicen. Osoblje preljubazno. Put veoma zanimljiv jer prolazimo kroz centralnu Kambodzu, tj onu pravu. Impresija je,pored cistoce i urrdjenosti, spoznaja da svako naselje ima odlicno uredjenu ambulantu, sto govori o velikoj brizi vlasti za zdravlje stanovnika. Paznju privlace i grupice dece koja se vracaju ili idu u skolu u uniformam, sto daje jos jednu sliku uredjenosti drustva. U svakom prevozu, pa cak i na onom kratkom dobijate vodu za pice. Nakon 6 sati voznje stizemo u Siem Reap. Mesto koje do skora, kako rece Vladimir, nije imalo ni struju vec su hoteli imali agregate, a sada je prepuno barova, restorana, organizovanog nocnog zivota. Smestamo se u hotel i odmaramo jedno 2 sata. Inace doslovno preveden nazivmesta znaci Pobeda nad Sijamom. Tajland se nekada zvao Sijam i na ovom mestu su kmeri izvojevali veliku pobedu nad mnogoljudnijim Tajlandom. Nakon toga krecemo u obilazak mestasceta. Nesto slicno nasoj Vrnjackoj banji. Cak i ima kanal po sredini. Zakucavamo se u jedan restoran i cepamo malo toceno za pola dolara. Inace u Kambodzi je druga zvanicna valuta dolar i svuda mozete placati sa njim. Premestamo se u drugi restoran na klopu. Amok, kambodzanski specijalitet. Ovde je klopa na ivici, ili da se baci pegla il da se jedva pretekne. Mada je ovaj Amok bio super. Vracamo se u hotel malo kuliranja i opet na po jedno i nazad na spavanje jer krecemo ujjtru u 8 sati a vec polako adrenalin pocinje da cepa. Ustajanje i pravac dorucak. Iako po protokolu nije obezbedjen Manga trip nam je obezbedila prenocista sa doruckom. Pakovanje u minibus i pravac Angkor. Angkor ( glavni grad ), je bio glavni grad Kmerskog carstva koje je svoj vrhunac dozivelo od 9 do 15 veka. Tacnije od 802 godine kada je kralj Dzajavarama II proglasio sebe bogom-kraljem Kambodze do 1431 god kada su ga osvojili tajlandjani i proterali kraljevsku porodicu u Phnom Penh. Grad je imao milion stanovnika i povrsinu od 649km2 sto ga stavlja u najveci grad u tom vremenu.  Koliko je on impozantan bio svedoci da je drugi grad po velicini bio Tikal u Gvatemali sa samo 89km2. Imao je oko 1 000 hramova. Od 1992 godine nalazi se pod UNESCOm. Sa 4 miliona turista godisnje predstavlja najveceg pokretaca ekonomije zemlje.

Minibusom dolazimo do biletarnice koja je impresivna, izgradjena pre 2 godine. Oko 60 linija za kupovinu karata. Dodjes na red, slikaju te i na karti je tvoja slika. Ulaz oko 20 evra. Odatle pravac ka hramovima. U sustini svi polaze od glavnog Angkor Wata ali mi krecemo od Bayona jer je manja guzva. Prolazimo kroz juznu kapiju koja je impresivna i koja pokazuje deo nazvan "mucenje okeana" tj kako su sa jedne strane dobro a sa druge lose nadvlacili pokusavajuci da "zamute okean" i tako pronadju eliksir besmrtnosti. Dobro je predstabljeno nizom figura ratnika koji nadvlace sedmoglavu zmiju a lose isto tako sa Nazalost, zelja za besmrtnoscu je poktetac mnogih nezeljenih stvari u drustvu. Inace istocnu kapiju zovu jos i Kapija pobede, kada se kralj vracao iz pobednickog pohoda tu je ulaziio i kapijom smrti jer su se tu mrtvi iznosili iz podrucja grada. Nastavljamo  Kombjem kroz izrazito sumovit ali uredjen predeo. Posle 5min stajemo, izlazimo i ispred nas impresivan zamak, kao iz bajki, nesto sa cim se nikada nisam susreo. Wat Bayon. Kao cardak ni na nebu ni na zemlji. Kao dvorac decacke maste. Everovatnu misticnost samo povecava odraz u kanalu sa vodom kojim je opasan. Cudo. Onaj osecaj kad totalna zbunjenost ne skida osmeh sa lica. Nikada, nikada bideo nesto slicno. Zagledao sam se sto bi rekli " ko tele u sarena vrata" i ne cujem da me vodic zove da dodjem do njih koji su se skupili gde gledaju prikaz gradnje hrama. Kamen su ih dovozili sa planine Kulen 40km udaljene. Svaki ima 2 rupe kroz koje su se provlacili drveni stapovi preko kojis su ih vukli slonovi do reke a odatle vodom. Prikazan i Nacin zidanja sa dva reda kamena a izmedju sitnneni pesak. Svaki hram je imao zastitni pojas, tj kanal od vode ali taj kanal je sluzio i da stalno kvasi pesak u zidovima da ne bi doslo do obrusavanja. Bayon je bio budisticki hram. Ima 54 tornja napravljena u cuvenom kmerskom stilu nalik "kukuruzima" na kojima se, sa sve 4 strane nalaze ukresani lik koji predstavlja ili budu ili lice kralja. Napravio ga Dzayavarman 7. Penjemo se uz stepenice, zamor stranih jezika se cuje na sve strane a u glavi kao da se svi ti glasovi stapaju u jedan mistican, kmerske civilazacije. Naravno odmah prilaze copor majmuna da se ogrebe za klopu ali tu su revnosni cuvari koji ih sklanjaju. Tornjevi poznati kao Prang su nesto najimpresivnije sto sam video u zivotu. Totalni haos u glavi od spoznaje novog za mene, do sada, ne istrazenog. Inace kmeri su bili hindusi ali je kralj u 12 veku uveo budizam umesto hinfuiuma i tu pocinje agli kraj kmerske imperije. Prolazi izmedju kula su puni turista koji hodaju kao hipnotisani pokusavajuci ono nemoguce, da dvojim aparatom zabeleze imlresiju prvog kontakta sa, za mene, novom civilizacijom koja i pitanje da li se izucavala u istoriji. Za mene novom a ustvari najmocnijom u trajanju od skoro 6 vekova. Likovi na kulama su fascinantni, tako precizno i jednako uradjeni, da sumnja u mogucnost ljudske ruke je bas bas velika. Jednostavno, pitanje je moze li se ovakav poduhvat ponoviti u ovo vreme. Kmeri iliti kambodzanci su bas niski pa sam jedno 3 puta lepo overio glavu provlaceci se kroz prolaze hrama. I naravno okret desno, okret levo al grupe nigde. Shvatim da sam u lutanjima i u divljenju proveo ko zna koliko vremena i da su svi otisli. Krecem da ih nadjem i naravno, vodjen intuicijom pustolova pripravnika ugledam ih. Vec se navikli tako ni da ne komentarisu sto kasnim. A da. Bayon se nalazi u centru grada Angkor Tom, tj gradskog jezgra ogromnog Angkora. 

Iz Bayona krecemo kroz sumu, naravno ovde je svuda suma do naseg sledeceg odredista, Hrama Wat Baphoun. Sagradjen je sredinom 11 veka i beodoljivo podseca na planinu. Sagradio ga je Udayadityavarman II i posvetio hinduistickom bogu Shivi. Zvali su ga i Bronzani hram ali vekovi ratova su ostavili samo kamen. Visok oko 50m izgleda impresivno ali totalno drugacijeg stila sto je i normalno jer je to bio hinduisticki hram. Vladimir nam objasnjava, dok prelazimo most koji spaja hram preko predusenog kanala, da je po verovannu hram predstavljao raj, most nebo a prilaz hramu zemlju. Tako i izgleda kao nesto sto je nekom Bogu ispalo kada se igrao na nebu i bas htelo da padne tu, u Angkor i ucini ga jos velicanstvenijim. Penjemo senprestrmim stelenicama do terase na vrhu hrama. Pogled impredivan, neponovljiv, vekovi i vekovi najmocnije civilizacije tu ispod mene. Zamisljam koliki je to stepen uredjenosti bio da sve to ovako funkcionise. Na kolikom su nivou razuma bili u to vreme a gde smo mi sada. Neverovatno koliko prosta ljudska pohlepa moze da unisti i unazadi drustvo toliko da, ne da, ne napreduje u razvitku svesti nego ga vraca u prvobitnu ljudsku zajednicu gde je pohlepa unistila smisao zajednistva. Silazimo sa zapadne strane orestrmim stepenicama i jedna japanka omanu i poce da pada niz njih ali "srecom" zakuca se u mene !!! U 15 veku je pretvoren u budisticki hram i sa zadnje strane je od kamena koji je skinut sa vrha, napravljen u zidu "reciklirani" buda visok 9 i dugacak 70 metara. Odatle se probijamo kroz bukvalno prasumu i stizemo do mests gde je bila kraljevska palata od koje su ostala samo dva ogromna bazena, koja vise lice na mala jezera. U vecem se kralj kupao sa svojim zenama. Imao ih je 100 a u manjem ostali clanovi kraljevske porodice. Pauza mala i pravac Elephant Terace, mesto gde je kralj obucavao vojsku, obracao se narodu, vodio parade i smotre, fakticki sem verskog centar svog drugog zivota. Natalost samo mali oststci tersse. Pakovanje u kombi i pravac hram Ta Prohm. Kombi nas ostavlja 59ak metara od ulaza i krecu da nas startuju deca koja prodaju sve zivo: lepeze, fruke, magnete,... za ";one dolar please";!!! Politika vlade je da im zabranjuje da to rade da bi isli u skolu pa tako i apeluje na turiste da ne kupuju od dece. Prolazimo kroz stazu i dva chek pointa i dolazimo na tacku pocetka obilazenja. Sagradjen na prelazu iz 12 u 13 vek. Prvobitan naziv mu je bio Rajavihara a savradio ga je Jayavarman VII, u stilu Mahajana budizma. Napravio ga je u cast svoje porodice a posvetio majci. On je u najboljem stanju  i 1992 je dospeo na UNESCOVu listu. Inace poznat u svetu je postao kada je Andjelina Dzoli snimila film Tomb Rider. Ivde je Andjelina obozavana jer je, osim sto je proslavila Angkor u modernom vremenu, usvojila jednog klinca Medoksa. Ulazak u hram je bas bukvalno kao prolaz kroz vremeplov. Hram koga je pre nekoliko vekova praduma sakrila od svih osvajaca nedozvoljavajuci mu da ga ljubomora ili bes obrisu sa lica zemlje. Svuda su ogromna, ali ogromna drveca koja subizrasla iz temelja, zudina, krovova... visoka i po 30tak metara.impozantno.

Prolazeci ocekujem da u svakom trenutku, kao u filmu, figure progovore, pokrenu se, kao da su isuvise dugo bile uspavane i da ta mumificiranost, taj odmor nakupljanja snage eksplodira i nestane u ogromnom oslobodjenju skladistene energije. Scene iz filma pokrecu mastu do tog nivoa da mi se cini kao da se figure pokrecu. Hiljade turista koji kao osice zuje, milioni megapixela u vazduhu, zamor, odusevljenje samo dodatno daju misticnosti mesta. Nazalost ne postoji nijedna kamera koja moze da oslika ono sto ljudsko oko vidi, ni jedan film ono sto telo oseca, niti jedan nosac zvuka ovo zujenje u glavi u bubnjanje u usima !!! Prasuma koja je pokorila najmocniji grad, koja je ponizila damoprozvanog Boga... Priroda koja jasno stavlja do znanja ko je gospodar ! Uhvatim sebe kako ne koracam nego stojim ispred jednog ocuvanog prangka i kako mi se sadasnjica vraca a hteo bih jos samo malo, jos samo malo da plutam Ta Prohmom. 

Medjutim vreme je za Angkor Wat. Hram nad hramovima. Pakovanje u kombi i za 10 min smo ispred hrama. Izkazimo i odmah bum dum trss ... Sve sto sam do sada napisao sada dobija nebesku dimenziju. Angkor Wat glavni, najimpozantniji, kuca kraljeva, centar monaskg ucenja, centar kmerske civilazacije vekovima. Centralni manastir je nazvan Mount Meru ili Kuca bogova. Ne ovo ne moze ljudska ruka da napravi, ne nikako. Ne ovo je nalravljeno u nekoj svemirskoj radionici i slusteno ovde. Kao brodice koji su do savrsenstva i do najsitnijeg detalja napravljeni i porinuti u flasu koja stoji na pijadestalu sveta. Zauzima 163 hektara napravljrn kao hinduisticki hrambogu Visni koji je transformisan u budisticki u 12 veku. Hram koji se nalazi na Kambodzanskoj zastavi. Napravio ga je kralj Suryavarman II. Prvi zapadnjak koji ga je video António da Madalena, Portugalac 1586 godine, monah, zapisao je da je nemoguce ovako nesto konstruisat. U pravu covek 100%. Da bi usli u hram moramo lreko ogromnog zastitnog kanala koji je ujedno i gradivni deo hrama. Napravljen od oko 10 miliona kamenih blokova od koji du najtezi imali 1.5 tonu. Idemo lreko pontonskog mosta jer se gkavni restsurira i trajace 4 godine. Velelepna ulazna kapija kroz koju prolazimo i ispred nas ..... jednostavno neopisivo srefiste Angkor Wata u cijem prefnjem delu dominira biblioteka. Osim sto je bio dom kralja i sto su se tu vrsile ceremonine u hrame bio je i najvece uciluste toga doba. Oko 20 000 ljudi je zivelo u njemu. Plovidba vremenskom kapsulom se nsstavlja. Sve je nekako zapanjujuce, nekako.... ne ovo se ne moze opisati. Ali bukvalno. Ne recima. Kazu da je hram Salomona bio malo dete za njega. Kmerski stil koji je nevetovatno lep, uklesane u zidovima scene iz zivota kralja, istorije naroda, religijske... ma jednostavno njegovi zidovi su najlepsa ikada napisana encikloledija. Prolazimo kroz delove grada i dolazimo do hrama. 187 metara sa 215 metara i u vidinu 65 metara. E sad zamislite koliko je to. A zamislite i da je imao zlatnu oblogu visine 2m oko celog zamka. Penjemo se Strmim stepenicama koje su namerno napravljene tako da pokazu tezak put kralja ka bozanskim visinama. Sa vrha pogled koji ni na Nacionalnoj geografiji nema. Celi podrucje na dlanu. Osecaj je stvarno kao da si mnogo mnogo blizi Bogu ovde. Kako li je samo impozantno bilo obracanje kralja odavde stotinama hiljada ljudi. Kakva li je to akustika bila. Pa kako da ga ne poslusas ?!? Silazimo a u glavi totalni haos. Ali totalni. Hodam ka minibusu bukvalno kao zombi. Sto bi reko nas narod "da mi je neko ovo pricao..". Okrecem se gledam, smejem se, gledam i nalustam ga. Ako cu se necega secati to je Angkor. On je toliko mocan utisak ostavio na mene da jednostavno, sta znam. Mlra se ovo videti. Dragan i ja uzimamo tuk tuk da se vratimo do Siem Reapa jer je voznja nim kroz Angkor, ona tresnja sto najlepsu tortu ucini velicanstvenijom.

Galerija slika