Sveti Sava, prvi srpski arhiepiskop, prosvetitelj i utemeljivač srpske crkve, jedan je od najpoštovanijih svetaca među Srbima. Savindan se obeležava u čast prvog srpskog arhiepiskopa, prosvetitelja i tvorca zakonodavstva. Sveti Sava se smatra začetnikom srpske srednjovekovne književnosti i zaštitnikom prosvetnih ustanova.
Sveti Sava u srpskoj tradiciji
Sveti Sava, rođen kao Rastko Nemanjić, bio je sin velikog župana Stefana Nemanje. Odrekao se svetovnog života i zamonašio veoma mlad, oko 1192. godine, na Svetoj Gori, u manastiru Sveti Pantelejmon. U Srbiju se vratio 1208. godine da potpuno izmiri zavađenu braću. Bavio se prosvetiteljskim radom prenoseći osnovne verske i svetovne pouke. Iza sebe je ostavio više pisanih dela. Najznačajnija su "Žitije Svetog Simeona", "Karejski tipik", "Hilandarski tipik" i "Studenički tipik", kao i "Zakonopravilo".
Verovanja i običaji na Savindan
Savindan je dan kada se porodice okupljaju u miru i molitvi. U mnogim krajevima Srbije postoje specifični običaji vezani za ovaj praznik:
Davanje milostinje: Na ovaj dan, u duhu Svetog Save, ljudi često pomažu siromašnima ili daruju crkvu.
Ako je na Savindan sneg, prema verovanju, godina će biti plodna i rodna. Ukoliko pak na današnji dan zagrmi, do kraja godine će se desiti neki veoma važni događaji.
Sveti Sava kao školska slava
Poseban značaj Sveti Sava ima u obrazovnim ustanovama u Srbiji, jer se smatra začetnikom srpske srednjovekovne književnosti i zaštitnikom prosvetnih ustanova.Tog dana škole organizuju svečanosti koje uključuju izvođenje himne Svetom Savi, recitacije, scenske prikaze i druge aktivnosti koje slave njegov doprinos prosveti i kulturi.