Kragujevčani

Kako je medicinski tim KC Kragujevac napravio podvig spasivši život trudnici sa gotovo izvesnim šansama da umre

Autor: Jovana Mladenović
12:00 | Četvrtak, 31 10 2019

"Posle Boga, njima sam najviše zahvalna", tako danas govori Nejma Halitović, trudnica iz Tutina, koja je zbog sepse nakon spontanog pobačaja na jednoj privatnoj klinici u Novom Pazaru danima bila na rubu života i smrti, o medicinskom timu Kliničkog centra Kragujevac koji ju je spasao iz gotovo beznadežne situacije. Ovu dvadesetosmogodišnju majku dvoje dece posetili smo u ovdašnjem Urgentnom centru gde je hospitalizovana, a prema rečima lekara koji su danonoćno bdili nad njom, obostrana je sreća što smo uopšte u prilici da razgovaramo.

Bezmalo tragična vest o trudnici koju su lekari kragujevačkog Kliničkog centra otrgli od smrti u situaciji kada je to delovalo gotovo nemoguće, obišla je Srbiju. O tome zašto je ova intervencija postala podvig za one koji su se tokom višegodišnjeg rada u Urgentnom centru susreli sa svakim mogućim stanjem, razgovarali smo sa direktorkom Urgentnog centra dr Tatjanom Lazarević i dr Vladimirom Vukićevićem, načelnikom anestezije pri Urgentnom centru.

Nejmi je u šestoj nedelji trudnoće na jednoj privatnoj klinici u Novom Pazaru prošlog petka iz materice odstranjen mrtav plod i nakon toga počinje njena drama. U opšte lošem stanju sutradan je primljena u bolnicu u tom gradu, ali njen organizam na lečenje nije dobro reagovao. Naprotiv. Stanje se progresivno pogoršavalo i nakon ustanovljene teške sepse u nedelju je hitno transportovana u Urgentni centar kragujevačkog Kliničkog centra. Normalne vrednosti krvnog pritiska i trombocita nisu mogle da se održe ni na koji način, dramatično su se povećavali parametri zapaljenja. Klinička slika u naredna 24 časa očekivano se produbila, jer se sepsa odlikuje popuštanjem sistema vitalnih organa. Iz minuta u minut opadale su apsolutno sve funkcije u organizmu potrebne za život: kardiovaskularna, respiratorna, bubrežna, sistem zgrušavanja krvi... Izostajao je efekat primene moćnih lekova u najvećim dozama, priča nam dr Vukićević. 

Lekari, koji nerado govore o statistici, ne kriju da su šanse pacijentkinje za preživljavanje bile minimalne. 

Urgentni centar je doslovno regrutovan - okupio se veći broj specijalista, pre svega anesteziologa, nefrologa, hematologa, ginekologa, farmakologa... Angažovani su svi resursi dostupni u najsavremenijim medicinskim ustanovama u svetu i u našoj zemlji, pre svih vantelesna podrška organima i odstranjivanje štetnih materija i toksina nastalih u ovoj teškoj infekciji, uz najviši nivo suporativnog lečenja, odžavanja vitalnih funkcija, antibiotici u udarnim dozama... Nejma je za pet dana primila toliku količinu krvi za koju je potrebno 40 davalaca, pa lekari ovom prilikom naglašavaju kolika je važnost dobrovoljnog davalaštva za spasavanje ljudskog života.

Jedna od ključnih stvari za njeno preživljavanje bila je upravo primena vantelesne (ekstrakorporalne) podrške organima, metode koja se koristi kod najkritičnijih pacijenata, gde je potrebno istovremeno održavati funkcije apsolutno svih vitalnih organa. Tu su ključnu ulogu odigrali dr Tatjana Lazarević i dr Zoran Kovačević, koji su, sa  timom tehničara Odeljenja dijalize i Urgentnog centra, danonoćno pratili kliničke i laboratorijske parametre, korigovali terapiju. Reč je o kompleksnoj metodi koja se više od deset godina primenjuje u KC Kragujevac i omogućava natežim, životno ugroženim bolesnicima, da se oporave i prežive.

Međutim, sam aparat ne bi značio ništa da nije ogromnog iskustva koje poseduju naši lekari, koji su reagovali pravovemeno i adekvatno odredili doze anibiotika, u ovom slučaju "udarne", i ostalih potrebnih lekova. Požrtvovanje tima Urgentnog centra za svakog pacijenta nešto je što se ne dovodi u pitanje, ali je Nejmina drama bila toliko velika da se doktori bukvalno nisu odvajali od nje, sedeli su na stolici pored ležaja i bdili nad njom. Timski rad je nešto bez čega Urgentni centar ne bi mogao da funkcioniše, ali dr Vukićević u ovom trenutku želi da pomene pre svih dr Filipa Žunića i dr Vesnu Milićević.

Pozitivni odgovori na primenjenu terapiju koji su usledili tek nakon četiri dana drame, konačno su bili trenutak da lekari Nejminoj porodici, koja je premirala od straha za njen život i pribojavala se najgoreg, saopšte optimistične vesti, a do nedelje njeno stanje se poboljšalo toliko da su sa olakšanjem mogli da kažu da će izvesno preživeti.

Dr Lazarević ovom prilikom iznad svega ističe iskustvo i požrtvovanost svog tima, to je ono bez čega, kako kaže, ne vrede ni oprema, ni sva dostupna sredstva:"Kliničkom centru Kragujevac gravitira oko dva miliona građana. Ograničenja vezana za prostor i brojnost kadra u našoj profesiji i ustanovi ne smeju biti izgovor. Zato posvećenost, entuzijazam, humanost, uz znanje koje ide u korak sa najnovijim trendovima lečenja, anuliraju navedene nedostatke. Okupljen je veliki tim, ljudi su dali sve od sebe i ovakvi uspesi nas sve zajedno pozitivno inspirišu".

Tim koji zna kako i kada da deluje, to je ono zbog čega smo danas posetili Urgentni centar, što je izdvojilo ovu priču i naslovilo je podvigom, lavovskom borbom za jedan život, jer uzalud je posedovati sva "oružja" ako nemate nekog ko zna kako i kad da njima dejstvuje.

Nejmine reči potvrđuju upravo ovo što smo napisali: "Posle Boga, njima sam najviše zahvalna (timu KC Kragujevac, pri.aut.). Posle svega, prvo sam pomislila na svoju decu, pitala sam za njih. Nisam znala koliko je sve ovo trajalo, ni šta se sve dešavalo. Kada su mi rekli, nisam mogla da verujem šta su sve ovi ljudi uradili za mene i da sam sve to preživela".