Košutnjak i dalje postoji – ali više ne izgleda kao mesto koje Kragujevčani pamte.
Nekada je ova zelena oaza bila utočište od gradske vreve, prostor gde su se ljudi vraćali sebi. Miris roštilja širio se iz izletišta, dečja graja ispunjavala je staze, a guste krošnje pružale su spas od letnjih vrućina. Bazeni su bili prepuni, klupe zauzete, a priroda je jednostavno postojala – nenametljiva, ali dragocena.

Danas, slika je znatno drugačija. Delovi parka deluju zapušteno i zaboravljeno: polomljena infrastruktura, zarasle površine i osećaj da je nekadašnji duh ovog mesta potisnut u drugi plan. Umesto žive svakodnevice, prisutan je utisak tišine koja ne prija.
Košutnjak nije nestao.
Ali pitanje koje ostaje jeste – da li smo ga, kao društvo, sami prepustili zaboravu?
























