InfoKupovinom zemljišta ka gradu kupljeno vreme za nastavak rada deponije Jovanovac - Hoće li ekološka bomba Kragujevca ikada u penziju?Foto: Arhiva - JKP Šumadija

Kupovinom zemljišta ka gradu kupljeno vreme za nastavak rada deponije Jovanovac - Hoće li ekološka bomba Kragujevca ikada u penziju?

Autor: Jovana Mladenović
13:16 | Ponedeljak, 25 05 2026

Kragujevac i u njemu čuvena i ne bez razloga sporna deponija Jovanovac, iznad koje decenijama lebdi pitanje - hoćemo li je se ikad rešiti izgradnjom bezbroj puta najavljivane nove sanitarne deponije na lokaciji Vitlište? Potvrdan odgovor konačno bi trebalo da je na čvrstim osnovama, ali i na dugom štapu, pa je, kako saznajemo od JKP Šumadija, otkupljeno zemljište oko deponije u pravcu grada, kako bi se deponija rekultivisala, čime se povećava vremenski period za njeno korišćenje.

Procena je da je na prostoru od oko 18 hektara odloženo više od 3,5 miliona kubika otpada.

Plan upravljanja otpadom grada Kragujevca do 2034. godine predviđa upravo sanaciju postojeće deponije u Jovanovcu i izgradnju modernog centra za upravljanje otpadom na lokaciji Vitlište, ali pošto je taj projekat, koji je u nadležnosti lokalne samouprave, na dugom štapu, bavili smo se temom gradske deponije danas - koliko se otpada u proseku dnevno odveze, kakve su procene u pogledu toga koliko će još realno moći ova deponija da se koristi, koji su najčešći prigovori građana vezani za ovu deponiju...

Deponija u Jovanovcu ne može se pohvaliti epitetima savremena ili sanitarna, kako bi trebalo da bude u jednom gradu. Umesto toga, od strane javnosti, medija, ekoloških i političkih organizacija često se opisuje kao: ekološka bomba, centralni ekološki problem Kragujevca, značajna pretnja za životnu sredinu i zdravlje ljudi, ekološka i zdravstvena katastrofa, brdo smeća visoko 40 metara...

Jovanovac je više stara gradska komunalna deponija koja je vremenom proširivana, ali bez standarda koje danas podrazumeva sanitarna deponija. Među tim standardima, koji će, nadamo se, biti obuhvaćeni pri izgradnji modernog centra za upravljanje otpadom na lokaciji Vitlište su na primer nepropusne zaštitne membrane, sistem za kontrolu procednih voda, sistemsko izvlačenje deponijskog gasa, potpuno kontrolisano prekrivanje otpada, jasno definisane sanitarne kasete...

Deponijom Jovanovac gazduje i održava je JKP Šumadija, a iz preduzeća za portal InfoKG navode da se dnevno u Jovanovcu odloži oko 200 tona komunalnog i od 1000 do 1500 tona raznog drugog otpada (najviše građvinskog šuta).

Količina odloženog materijala umnogome definiše objektivni vek trajanja deponije, odnosno vremenski period za dalje odlaganje. 

- U prethodnom periodu otkupljen je deo zemljišta oko deponije u pravcu grada kako bi se deponija rekultivisala, čime se povećava vremenski period za njeno korišćenje, saznajemo od JKP Šumadija.

U ovom kontekstu rekultivacija očigledno ne znači potpuno zatvaranje deponije i pretvaranje prostora u park ili zelenu površinu, već uglavnom sanaciju i uređenje dela prostora kako bi se produžio njen vek i smanjili problemi koje pravi.

Sama činjenica da se količina otpada uvećava svakodnevno donosi niz problema, a ekstremno vrela leta poslednjih par godina dodatno komplikuju stvar jer izbijaju požari. 

Iz JKP Šumadija kažu za naš portal da se primedbe građana pre svega odnose na neprijatan miris, posebno u letnjem periodu, pa se iz tog razloga vrši preslojavanje deponije inertnim materijalom i zemljom. Takođe, primedbe se odnose i na dimljenje deponije usled paljenja, zbog čega je preduzeće preduzelo niz mera u cilju sprečavanja požara. 

- Deponija se nadgleda 24 časa, a u cilju prevencije požara kupljen je i dron za bolju preglednost stanja na deponiji. Zaštitne radnje su maksimalno preduzete u smislu spremnosti mehanizacije i ljudstva za neželjene situacije, tvrde iz JKP Šumadija. 

Sve u svemu, Jovanovac i dalje ostaje "privremeno" rešenje koje traje decenijama, dok se izgradnja modernog centra za upravljanje otpadom i dalje nalazi u zoni planova i najava. Do realizacije, deponija u Jovanovcu nastavlja da prima velike količine otpada, uz mere sanacije koje ublažavaju posledice, ali ne rešavaju suštinski problem. Time se pitanje njenog konačnog zatvaranja i dalje odlaže, dok se granice između privremenog i trajnog rešenja u praksi sve više brišu.