InfoFoto: Privatna arhiva

Psihoterapeut Tamara Stojanović: Svako nasilje ostavlja posledice i produkt je dobrih i loših iskustava u detinjstvu

Autor: InfoKG
13:00 | Subota, 27 05 2023

Svedoci smo sve učestalijeg vršnjačkog nasilja, kao i problematičnog ponašanja maloletnika, prouzrokovanog neadekvantnim vaspitanjem, zanemarivanjem ili omalovažavanjem od strane vršnjaka. O dečijoj psihoterapiji, vršnjačkom nasilju, kao i posledicama rešavanja istih, govorila je Tamara Stojanović, psihoterapeut.

Koliko dece dolazi na psihoterapiju?

Kada pričamo o deci i psihoterapiji, vrlo je bitna uzrasna kategorija deteta. Ne postoji pravilo, ali u praksi je mnogo više zastupljeno, da sa decom do 15. godine rade pedagozi i psiholozi dok sa starijim maloletnicima mogu raditi psihoterapeuti i oni se sve više obraćaju za pomoć. Uglavnom sami izraze želju da razgovaraju sa stručnim licem ali postoje i situacije kada se javljaju uz nagovor roditelja.

Da li je uz pristanak roditelja obavezno i njihovo prisustvo na psihoterapiji?

Roditelji ne prisustvuju seansama, ukoliko to nije predhodno dogovoreno sa terapeutom. Ukoliko se radi o problemu za koji je neophodan razgovor i sa roditeljima, terapeut ih uključuje u rad.

Da li se otvoreno priča o nasilju? 

Zavisi od individualnih karakteristika dece. Neko je vrlo otvoren od samog početka, u drugim slučajevima treba malo vremena kako bi se o ovoj temi pričalo potpuno otvoreno. I tu postoji odredjena distinkcija, nasilje pod kategorijom generalnog nasilja i nasilje nad određenom individuom sa svim svojim specifičnim detaljima (perceptivno,iskustveno,tip nasilja itd).

Koliko ljudi zbog nasilja u mlađim danima ima poremećaje/psihičke nestabilnosti u odraslom dobu?

Neosporna je činjenica da ostavlja posledice višeg ili nižeg stupnja. Svako je „produkt“ dobrih i loših iskustava u svom detinjstvu, pogotovo u vrlo ranom detinjstvu. Medjutim, to nije izolovani i isključivi uzročnik poremećaja u kasnijem dobu, to je jedan kompletan sistem u periodu odrastanja i njegovim najostljivijim periodima, kao i izloženosti dugorčnim negativnim spoljnim uticajima u odraslom dobu.

Kako se izboriti sa posledicama nasilja u odraslom dobu?

Najefikasnije je uz pomoć stručnog lica, u zavisnoti od stepena posledica i njihovoj manifetaciji u odraslom dobu.

Ko može najviše da utiče na suzbijanje nasilja, škola ili roditelji?

Naravno da je porodica primarna instanca, škola je druga instanca sa svojom vaspitnom i obrazovnom ulogom, ali postoji tu još socijalno okruženje, uticaj medija i novih tehnologija. Svi pomenuti činioci imaju svoj uticaj u odredjenom periodu odrastanja, kada se i menja primarna uloga kao i uticaj pomenutih činioca. Kako se ne može držati sve pod potpunom kontrolom u ovom vremenu, vrlo je bitno usmerenje u pozitivnm pravcu kao i svaranje svesnosti i prepoznavanju dobrog i lošeg u svim navedenim aspektima.

Da li je stopa vršnjačkog nasilja povećana u odnosu na prethodne godine?

Stopa vršnjačkog nasija nije veća u odnosu na prethodne godine. Postoje elementi većih posledica, pomeranja granica same „brutalnosti“ i načina nasilja, medijska eksponiranost i propagiranje svakog vrsta nasilja. U svakom turbulentnom i krizom periodu dolazi do eskalacije nasilja, samo što je sada kulturno-socionalna norma u ukazivanju na nasilje i sama percepcija nasilja, mnogo promenjena i na višem stepenu (u odnosu na 90-te) svesnost posledica , zastupljenost u medijima i institucionalno veća pažnja za prepoznavanje problema i njihove prevencije.

Koja je granica između dečijih čarki i nasilja?

Teško je ovde praviti komparaciju jer je sve zasnovano na indiviulnoj percepciji i subjektivnom osećaju,kao rezultat predhodnih pozitivnih ili negativnih iskustava. Neko će čarku prihvatiti kao takvu u svojoj suštini dok kod druge osobe obična čarka može se odraziti subjektivnim osećajem kao nasiljem. Ne treba generalizovati stvari, svaka individua će to percipirati,procesuirati i odraziti se na nju na sebi svojstven način.

Koliko na Vas utiče ono što čujete s obzirom na to da sve ostaje iza Vaših vrata i sa Vama?

I pored obuke kako da tudji problemi ne utiču na privatan život kao profesionalalcu na polju terapeutskog rada, utiče i ostavlja posledice vremenom,empatija je uvek prisutna više ili manje. Upravo zbog toga, terapeuti imaju svoje obaveze i odredjene protokole, koji se upravo bave prevencijom ovog tipa negtivnog uticaja ili pomoći.