Radio uživo
Centar srpske prestonice činio je dvor kneza Miloša Obrenovića, izgrađen na jednom platou na levoj strani Lepenice. Tu je knez Miloš smestio najviše državne ustanove i nadleštva, kao i mitropoliju.
Dvor kneza Miloša činila su tri konaka sa pomoćnim zgradama i pridvornom crkvom na desnoj strani Lepenice, koja je sa dvorom bila povezana kneževom ćuprijom. Najreprezentativnija zgrada u okviru dvora bio je Knežev konak, građen od 1817. do 1821. godine. To je bio stan vladaoca Srbije i glavno upravno i političko sedište. Svojom lepotom isticao se Šareni ili Ljubičin konak, nazivan i "harem", zbog devojaka koje su u njemu stanovale i bile u pratnji kneginje. Dvoru je pripadao i Momački ili Amidžin konak, nazvan po "domostrojitelju" (upravniku dvora) Simi Milosavljeviću Paštrmcu; on je prvobitno služio za smeštaj "kavaza" (momaka koji su činili kneževu ličnu pratnju). Pridvorna crkva, podignuta na desnoj strani Lepenice, bila je povezana sa dvorom drvenom ćuprijom izgrađenom po kneževoj naredbi. U Okviru dvora bila je smeštena kneževa blagajna i nekoliko pomoćnih zgrada koje su služile za potrebe dvora. Od 1818. do 1841. godine tu je bilo smešteno "centralno pravlenije", kao i Apelacioni sud.
Tekst, uz saglasnost autora, preuzet iz knjige "Stari Kragujevac" Boriše Radovanovića.
Ispred konaka i dvora, na mestu današnjeg Donjeg parka (ili Malog parka), bio je brisan prostor, koji je služio za vojne parade. U uglu tog prostora bila je "suva kruška", koja je služila za kažnjavanje krivaca. Ona je zajedno sa klupom za batinjanje (za koju se verovalo da ko na nju sedne", teško će docnije postati čovek, već će doveka ostati nadavljena životinja") činila sastavni deo dvorskog kompleksa. Ceo dvorski prostor bio je ograđen palisadima.
