Info

STARI KRAGUJEVAC - Terzijski zanat

Autor: InfoKG
14:00 | Nedelja, 07 03 2021

Osnovno obeležje Kragujevca u prošlosti bili su stari zanati i zanatlije čije su se radionice ređale u glavnoj ulici. Mnogi od tih zanata vremenom su nestali jer je prestala potreba za njima. Jedan od retkih starih zanata koji su se održali do našeg vremena je terzijski zanat.

Donet u naše krajeve u vreme turske uprave, terzijski zanat je naročito bio razvijen tokom XIX veka, jer je to zahtevala tadašnja muška i ženska nošnja. Posao terzija sastojao se u krojenju narodnih odela, kako muških, tako i ženskih. 

Tekst, uz saglasnost autora, preuzet iz knjige "Stari Kragujevac" Boriše Radovanovića.

Prvi pomen o terzijama u Kragujevcu nalazimo u crkvenim knjigama u vreme prve vladavine kneza Miloša Obrenovića. U njima je ubeleženo nekoliko imena kragujevačkih terzija koji su imali svoje terzijske radnje. To su Miloje, Ilija i Mihailo. Terzije su imale i svoj rufet (esnaf).

Kada je 1847. godine doneta Uredba o esnafima, osnovan je u varoši Terzisko-trgovački esnaf, koji je imao svoga starešinu. Pravo na otvaranje terzijske radnje i dobijanje zvanja terzije "esnafskog zanatlije" sticalo se polaganjem majstorskog ispita posle određenog broja godina provedenih na izučavanju zanata u svojstvu šegrta i kalfe.

U terzijskom zanatu, pri izradi narodnih odela, glavni je vez, koji je terzija radio srmom, svilom i srebrom. Šare na narodnim odelima bile su orijentalne, što je bio uticaj viševekovne turske dominacije.

Svaka terzijska radnja u Kragujevcu imala je dve prostorije. U prvoj do ulice sedeo je terzija i prodavao svoje proizvode, dok su u drugoj radili kalfe i šegrti zaposleni kod terzije. Radnici su od oktobra 1892. godine imali i svoje Udruženje terzijsko-abadžijskih radnika. Sedište terzijskog pododbora nalazilo se u kafani "Central". 

Izvor: Stari Kragujevac/Boriša Radovanović