Info

Zašto baš danas obeležavamo Dan državnosti i kakva je u tome uloga Kragujevca i Šumadije

Autor: Jovana Mladenović
16:13 | Ponedeljak, 15 02 2021

Srbija obeležava Dan državnosti u znak sećanja na dva veoma važna istorijska datuma - podizanje Prvog srpskog ustanka i usvajanje prvog modernog Ustava Kneževine Srbije - Sretenjskog ustava.

Prvi srpski ustanak podignut je na zboru u Orašcu 1804. godine. Bio je to početak srpske borbe za oslobođenje, odnosno, predstavlja rađanje srpske moderne države u 19. veku. Kao takav on zauzima veoma posebno mesto u istoriji Srpskog naroda i države, te se njegov početak danas obeležava kao Dan Državnosti Republike Srbije, 15. februar.

Sretenjski ustav prvi je ustav Kneževine Srbije iz 1835. godine. Njegov tvorac je Dimitrije Davidović, učeni Srbin iz Austrije. Dan kada je 1835. godine usvojen Sretenjski ustav, 15. februar, se obeležava kao Dan državnosti.

Prvi srpski ustanak

Prvi srpski ustanak je pokrenut kao reakcija na janičarski režim u Beoradskom pašaluku, a kao svoje ciljeve je imao oslobođenje od Turaka, vaskrs srpske države i izgradnju novih državnih institucija, ukidanje feudalizma i kulturni preporod. Za početak ustanka uzima se skup narodnih prvaka, mahom iz Šumadije u selu Orašac, na msetu poznatom kao Marićevića jaruga 2. Februara 1804. po julijanskom kalendaru, odnosno 15. februara po gregorijanskom kalendaru. Na skupu je za vožda-vrhovnog vojvodu izabran Đorđe Petrović Karađorđe i već tada se donela odluka o pokretanju akcije protiv Turaka. Istog dana, ustanici su napali turske jedinice širom kragujevačke nahije. 

Srpska ustanička vojska, iako seljačka po svom karakteru, nije bila bez iskustva. Prve ustaničke jedinice su činile narodne starešine i viđenij ljudi, a oko njih su se potom okupili narodna vojska, hajduci, vojnici iz Kočine krajine kao i veliki broj dobrovoljaca iz Austrije. Broj ustanika nije precizno utvrđen. Smatra se da je u aprilu 1804. broj ustanika bio 25.000. Sa rastom ustanka, rasla je i vojska. Hajdučke čete i seljački odredi su prerasli u narodnu vojsku (miliciju) koja je bila organizovana po teritorijalnom principu. Na čelu vojske bio je vožd Karađorđe, a pod njim velike vojvode i vojvode koje su imale komandu nad nekoliko nahija. Nahijskim vojskama su komandovale bimbaše, a srezovima buljubaše.
 
Prva ustnička bitka desila se 25. februara u selu Drlupi, kojom prilikom je Karađorđe sa ustanicima razbio Aganlijin odred i naterao ih u beg. Iako malih razmera, Bitka na Drlupi je dala krila ustanicima i povukla ceo pašaluk u ustanak, a Beograd pod Turcima je bio odsečen od ostatka carstva.

Bitka koja je pak dala veličinu ustanku i načinila ga narodnim pokretom za oslobođenje bila je Bitka na Ivankovcu u kojem su se ustanici sukobili prvi put sa carskom vojskom od 6.000 ljudi predvođenih Hafiz-pašom koji su poslati od Niša da uspostave carsku vlast u Baeogradskom pašaluku. Ustanici su u velikim borbama odbili carsku vojsku i naterali je u povlačenje. Pobeda na Ivankovcu je prva velika pobeda srpske vojske u ustanku i označila je otvoreni rat protiv sultana.

Suočen sa porazima u Srbiji, sultan je ustanike shvatio ozbiljno i 1806. preduzeo veću kampanju sa ciljem da ponovo uspostavi vlast u pašaluku. Usled nesihronizovane akcije turskih vojski i velike požrtvovanosti srpskih ustanika u bitkama na Mišaru i kod Deligrada Srbija je bila odbranjena. Položaj ustanika je dodatno poboljšan kada su kao saveznika dobili Rusiju.
 
Operacije ustanika su proširene van Beoradskog pašaluka na istočnu Srbiju, Bosnu i Novopazarski sandžak. Osetne poraze ustanici su počeli da trpe 1809. godine. Porazi na Čegru 31. maja i pad Deligrada 23. avgusta su uzdrmali samopouzdanje ustanika, pogotovo u kombinaciji sa kolebanjem Rusije da pokrene veće operacije. Zajedničke operacije Srba i Rusa 1810. su uspele da poprave situaciju iz 1806. ali dalji tok događaja nije išao na ruku ustanicima. Položaj Rusije u Evropi nije bio nimalo povoljan, a rat sa Napoleonom 1812. bio je krajnje izvestan. Iz tih razloga je Rusija sa Osmanskom imperijom potpisala 28. maja Bukureški mir čiji je član osam govorio da Porta ima pravo da ponovo uspostavi svoju vlast u Rusiji. Bukureški mir je predstavljao ogromno iznenađenje za ustanike i delovao je veoma poražavajuće na njih. Ostavši bez saveznika, ustanici su se jula 1813. suočili sa turskom ofanzivom od Vidina, Niša i sa Drine. Bez municije i opreme, potpuno sami, ustanici nisu bili u stanju da odbrane Srbiju i Turci su 7. oktobra ušli u Beograd.

Na Sretenje, 15. februara, na kneževim livadama u Kragujevcu i uz prisustvo 2,5 hiljada učesnika i 10 hiljada znatiželjnog sveta donesen je svečano Ustav, nakon čega je knez ponet od mase sveta na rukama. Sutradan, Ustav je pročitan i objavljen na svečan način, uz zastave i svečanu muziku, kneževu konjičku i pešačku gardu i uz prisustvo državnog vrha i poslanika, a uveče je priređen vatromet i održana pozorišna predstava. Tada je u prenamenjenim prostorijama kragujevačke Tipografije, prikazao Joakim Vujić svoj pozorišni komad "Fernando i Jarika".

Iako ugušen, Prvi srpski ustanak je predstavljao tek početak srpske revolucije i na njegovim osnovama je građena buduća sloboda Srbije.

Sretenjski ustav

Ustav Knjaževstva Srbije je prvi ustav kneževine Srbije donet u Kragujevcu 1835. godine. Poznat je kao Sretenjski ustav zato što je izglasan na skupštini koja je započeta na hrišćanski praznik Sretenje Gospodnje, tada 14. februara. Tvorac ustava je bio Dimitrije Davidović, učeni Srbin iz Austrije i knežev sekretar. Sretenjski ustav je bio na snazi samo dve nedelje, pošto su protiv njega bili Osmansko carstvo, Rusija i Austrija, kao i knez Miloš Obrenović.

Sretenjski ustav sastojao se iz 14 glava i 142 člana. Osnovno opredeljenje ustava bilo je da je Srbija nezavisna kneževina sa podelom na okruge, srezove i opštine. Ustav je proklamovao načelo podele vlasti: zakonodavna, izvršna i sudska, ali je ne sprovodi dosledno. Najveći broj članova ustava reguliše položaj kneza i Soveta, koji se naziva Državni sovet. Knez je neprikosnovena ličnost. Po ustavu on imenuje sve vlasti i činovnike u Srbiji. On ima pravo zakonodavne inicijative, pomilovanja, dodeljivanja odlikovanja, "blagorodstva". Princip naslednosti kneževog dostojanstva ne samo da je zadržan, već je proširen. Državni savet bio je "najviša vlast u Srbiji do kneza".

Uzroci donošenja Ustava od 1835. su pre svega izloženi u karakteru vladavine tadašnjeg kneza Miloša Obrenovića. Knez je uspeo da se uz tursku podršku uzdigne na rang „baš kneza“ ili vrhovnog kneza. Nakon Drugog srpskog ustanka, glavni knežev takmac u vlasti je bila Narodna kancelarija, pretvorena 1826. u Beogradski sud. Nezadovoljstvo Miloševim apsolutizmom je dovelo do dizanja mnogobrojnih buna. Njihov cilj je bio ograničiti Miloševu vlast. Miletina buna (januar 1835.) je bila neposredan povod za donošenje Ustava.

Sretenjski ustav je prvi moderni srpski ustav. U njemu su izražene potrebe srpskog društva: nacionalna emancipacija, razbijanje feudalnih ustanova i autokratske vladavine. Ustav je rađen po uzoru na francuske ustavne povelje i belgijski ustav. Sretenjski ustav je takođe jedan od prvih demokratskih ustava u Evropi.

Izvori: "Stari Kragujevac", Boriša Radovanović; muzej.mod.gov.rs; wikipedia