Kragujevčani

Aleksandar Petrović: Drugar, šaljivdžija čiji život obeležavaju sport i ljubav

Autor: Jovana Mladenović
12:00 | Nedelja, 26 03 2017

Aleksandra Petrovića ne sreću često namrštenog i ozbiljnog, znaju ga kao sportistu dobrog u trgovini, večnog dečaka i velikog drugara, tatu koji je ponekad veće dete od svoje dece.

Ovaj rođeni Kragujevčanin, koji grad nosi u srcu, ipak je najviše ponosan sa svoju Koloniju. Kaže da, uprkos tome što se mogu čuti i negativni komentari u smislu da tamo žive "i ovakvi i onakvi", on naselje upravo zbog toga obožava i smatra ga krajem sa dušom, mada se jedan deo te draži pomalo gubi od kada su porušene barake.

Retko ko ga zna kao ozbiljnog, takav je, kaže, samo kad mora, kad se radi, dok se odradi ono što se mora, a svaki trenutak van te najneophodnije strogosti, voli da ispuni pozitivnom energijom, da svemu pristupi s vedrinom, da reši kroz šalu sve što se tako može. Znaju ga kao druželjubivog tipa, večnog dečaka, ponekad borca protiv vetrenjača.

Nekad je mislio da će ga zanimati saobraćaj, počeo je sa školovanjem u tom pravcu, ali se ipak pronašao u trgovini. Na tom polju Aleksandar može da bude upravo to što jeste - neko ko sa svakim može da uspostavi kontakt, popriča... Godine provedene na prvom ozbiljnom poslu, u Delta sportu, i dalje su njegov omiljeni radni staž. Kad se zaposlio, odmah je pomislio da će sa tog mesta i u penziju, ali ga je, nažalost, sudbina firme kasnije demantovala. Naš sagovornik kaže da bi nam većina njegovih kolega i sada rekla da ga nikakva unapređenja nisu promenila, da je uvek davao sve od sebe da bude drug.

Sport je obeležio ceo njegov život, po tome ga svi znaju, a i sada, na pragu četrdesete, i dalje je aktivan na poziciji špica, povremeno je het-trik majstor i zvezda Prve gradske lige. Za svoju Koloniju igra kao da igra za Seltik, koji opet i voli zbog istih boja dva kluba. Profesionalni angažman imao je u Erdogliji, a jednom je nastupio i za Šumadiju. Teren je polje za agresiju, ali onu sportsku, u žaru borbe, naš sagovornik kaže da voli da pobedi, nikad ne misli "ma šta, to je Gradska liga"... Druženje nakon ovih utakmica nema cenu, nigde nema takve atmosfere, tvrdi on i priznaje da mu je žao što je taj duh sve manje privlačan mladima.

Jarde koje je gazio kao strong safety Divljih veprova pamti kao posebno drage, dok sada ne propušta da tim bodri iz publike. "U svakoj ekipi imaš po jednu "budalu"", kaže Aleksandar, misleći, naravno, na najpozitivniji mogući smisao, "a u Veprovima je bilo takvih 80, jedna velika porodica". Proslavio se u prvoj ozbiljnoj utakmici koju je odigrao postavivši rekord koji teško da je i sad prevaziđen - najduži TD u ligi.

Prva ljubav u trenerskom poslu bila je škola plivanja, proveo je tri godine u "Delfinu". U posao spasioca je zaljubljen već deset godina, a posebno voli da naglasi da je jezero u Šumaricama njegova teritorija, gde mu je daleko lepše i zanimljivije nego na bazenima. Baš ono drugarstvo iz trgovine, sad ponekad nadvlada poslovni odnos sa klijentima kojima drži treninge fudbala i personalne treninge, a ponekad, kad pomisli da bi trebalo možda malo da izgrdi sebe zbog toga, ipak se sve završi mišlju "ma, gleda onaj odozgo to sve". Sport mu je doneo najbolja druženja, iznedrio najbolje prijatelje, kumove...

Jedna od važnih ličnosti u njegovom životu je i Goran, vlasnik fitnes centra Olympia, gde naš sagovornik diže tegove već 20 godina. "Verovatno ga je retko ko "smarao" kao ja ponekad o toj teretani", priznaje kroz šalu, a ozbiljno naglašava da je u njemu uvek pronalazio mnogo razmevanja i nesebičnosti.

Hobi su mu oduvek bila putovanja, a sve ono što radi jer voli, smatra na neki način hobijem. Uz sport, ljubav je ono što ga čini takvim kakav jeste, porodica je njegovo sidro, "mnogo smo vezani, ne mogu duže da budem bez njih", kaže Aleksandar. I tu strogost vlada samo kad mora, a svaki trenutak gleda da maksimalno opusti, da u sve te lepe obaveze ulazi bez straha. Nekad se ne zna ko je u kući veće dete, da li ćerke od sedam i tri godine, ili on. "One su moji drugari, igramo se, gnjavimo, supuga nas moli "ajde idite u drugu sobu" kad satima pravimo haos svaki dan", kaže naš sagovornik.

Galerija slika