Kragujevčani

Marijana Veljović: Kragujevčanka koja sudi najboljim svetskim teniserima

Autor: Jovana Mladenović
12:00 | Nedelja, 26 06 2016

Kragujevčanku Marijanu Veljović ljubav prema tenisu dovela je do svetskog vrha ovog sporta, pa kao sudija "deli pravdu" najboljim teniserima na ATP listi, na najprestižnijim turnirima. Ispričala nam je kako se dolazi do sudijske stolice centralnih terena na kojima igraju teniske zvezde, šta je sve još njen posao i šta ima Kragujevac što nema nijedna svetska metropola.

Dok je tenis sport koji kod nas od skorije postaje masovno popularan među decom koja žele da treniraju, Marijana se njime bavila od malena, onda kada nije baš bio svojstven njenim vršnjacima. Oprobala se u atletici, košarci, odbojci i latino-američkom plesu, ali u tenis se ipak zaljubila. Nije mnogo razmišljala o tome da li će dospeti na takmičenja, ali je samo mislila kad će na trening, na teren u parku, pa je i danas aktivni rekreativac.

marijana itf terenFakultetski dani vreme su kad se svi već pronalaze u stvarima kojima će ozbiljno da se bave u životu, a Marijana nam priča da je, pored ekonomije koju je upisala na kragujevačkom Univerzitetu, želela da se oproba još u nečemu. Učestvovala je na Ekonomijadi i Menadžerijadi, gde je upoznala momka koji je teniski sudija. Pomogao joj je da napravi žreb za takmičenje i njegovim predlogom da se oproba u suđenju prepoznala je da je upravo to "ono nešto" što je tražila. Prošla je školu Teniskog saveza Srbije gde je, priznaje, shvatila koliko zapravo ne zna o tenisu, iako je mislila da zna mnogo o sportu koji obožava. Kao najboji kandidat, dobila je priliku da se suđenjem bavi na profesionalnom nivou. Počela je na dečjim takmičenjima i profesionalnim turnirima širom Srbije. Napredovala je kontinuirano, pa je usledila škola za prvi međunarodni rang, da bi u narednim nivoima usavršavanja ponela bronzani bedž, te srebrni, a 2015. godine dospela je do najvišeg ranga u svetu teniskog suđenja - zlatnog bedža. O takvim uspesima, kaže, nije ni sanjala. Ako iz ove "ubrzane" priče neko pomisli da je njen put do vrha bio lak, ipak, naravno, nije tako. Bilo joj je lako utoliko što se bavi nečim u čemu se pronalazi i što izuzetno voli, ali to je zahtevalo mnogo učenja, truda, odricanja, zanimanja za materiju i više nego što se tražilo u školama. U svemu čime se sa strašću bavite ciljeve postavljate visoko, a da je na dobrom putu Marijani pokazuju nagrade i priznanja koja stalno dobija. Ipak, odaje utisak osobe koja sa obe noge čvrsto stoji na zemlji i kaže da proces učenja i usavršavanja ne prestaje nikada.

marijana moskvaDok se mi u televizijskim prenosima divimo najvećim zvezdama svetskog tenisa, i to iz uglova u koje nas postavi reditelj istog, naša sugrađanka ima priliku da igru gleda sa uzvišene pozicije - iz sudijske stolice. Sudila je po 5 i više puta na Australian Open-u, Roland Garros-u, US Open-u i najcenjenijem od svih, Wimbledon-u, između ostalih i na centralnim terenima, u početku kao linijski, a posle i kao glavni sudija. Kaže da je trenutak kada je prvi put prošla kroz kapije Wimbledon-a bio ostvarenje njenoj životnog sna. Delila je pravdu na mečevima 7 od 10 najuspešnijih tenisera sveta. Osećaj kada sudite iz stolice je divan, koliko i odgovoran, rade se ozbiljne pripreme za meč, treme ima u nekoj meri, koncentracija je na visokom nivou, objašnjava Marijana. Mada u televizijskim prenosima često slušamo koliko je koji igrač zahtevan, manje ili više komunikativan, da li je sklon da vrši pritisak na sudije ili ne, Marijana kaže da predubeđenja nikad nema i da su za nju to uvek samo dva ravnopravna igrača na terenu. Ponekad je možda i najteže održati mirnoću i stabilnost kada ste autoritet nekome ko je na terenu mnogo duže od vas. Posao se ne završava krajem meča već je mnogo obaveza van terena. Pravila se, kaže, stalno iznova "pretresaju" do najsitnijih detalja, gleda druge sudije, nekad je mlađima mentor, kao deo tima Interacionalne teniske federacije (ITF), gde je najmlađi član, učestvuje u teniskim školama i obučavanju mladih kolega. Prenošenje znanja i iskustava njenom poslu, kako kaže, daje šire okvire i oplemenjuje ga, a ujedno obnavlja i njeno.

marijana kengurMnogo lepih okupljanja, glamuroznih događaja, proslava nagrada, deo su Marijaninog posla. Čast joj je, kaže, da bude u društvu najvećih teniskih legendi, koje su ispisale istoriju ovog sporta i bile joj uzori. Privilegija su i brojna putovanja po svetu. Gradove u inostranstvu voli da istražuje uglavnom sama, šeta, posmatra ljude kako žive, rade, uživa u bogatsvu jezika koji se mešaju, a obavezan je i obilazak lokalnih pijaca. U svakom gradu gde se stalno vraća ima neki svoj kutak koji najviše voli. Francuska joj se dopada kao zemlja, Argentina je interesantna, a najidealnijim mestom za život proglasila bi Australiju, samo kad ne bi bila toliko daleko.

marijana pustinjaBaza joj je i dalje Erdoglija, kraj u kom je odrasla i koji voli, za koji je vežu najlepše uspomene iz detinjstva, a i sada joj odgovara blizina Šumarica gde redovno trči. Od onih je koji posao neminovno donose kući, jer nakon završetka turnira sledi popunjavanje obimne administracije, ali u Kragujevcu uvek ima dovoljno vremena za ljude koje voli, a kojih, kaže, nema ni u jednoj svetskoj metropoli, ma koliko bila lepa i blještava. Trudi se da joj život bude koncentrisan ovde, koliko god da je nema uvek uspeva da se uključi u tokove kao da je bila tu. Ranoranilac je, voli miris buđenja začinjen aromom kafe, jutarnje šetnje, druženje s prijateljima i porodicom. Tenis je, naravno, nezaobilazan, pa je redovna na terenu. Dok generalno odaje utisak mirne i tihe osobe, za sebe kaže da ponekad ume da bude brlo temperamentna, naročito u saobraćaju. Vozi brzo pa je iznerviraju ljudi koji je usporavaju. Kao i svi sa ovih prostora u sebi ima nešto čelično, ma koliko ponekad delovala krhko. Pozitivnu energiju i optimizam nikad niko ne može da joj ukrade.