Kultura

Izložba skulptura i video radova Dragana Đorđevića u "Mostovima Balkana"

Autor: Jovana Mladenović
13:30 | Sreda, 28 11 2018

Izložba skulptura i video radova kragujevačkog umetnika Dragana Đorđevića biće otvorena sutra u 20 sati u Gradskoj galeriji "Mostovi Balkana" i trajaće do 20. decembra.

Eksponati, koji predstavljaju predmet ove izložbe mogu se svrstati u dve grupe: na one koji lišeni fizičke egzistencije opstaju jedino u efemernom medijumu video formata, i na one koji sačuvani u jednoj trajnijoj formi, formi fizičkih objekata, mogu biti poneti kući. Ovu podelu, međutim, ne treba prvenstveno posmatrati u estetskom, jer podele u ovom smislu i nema, već u ontološkom smislu. Naime, poigravajući se sa mogućim načinima postojanja predmeta, autor je pokrenuo igru na dva fronta koja će se kretati u dijametralno suprotnim pravcima, ali sa namerom da se ti pravci, suprotno svim principima euklidske geometrije, na kraju ipak spoje.

U prvoj grupi eksponata, ono što je postojeće svodi se na ideju. Kada za početnu tačku uzima objekte iz četiri grada (Maribora, Pirota, Beograda i Kragujevca), a zatim sopstvene skulpture virtuelno dodaje u već postojeći ambijent, na prvi pogled, može se učiniti da umetnik sugeriše jednu moguću vizuelnu restauraciju ovih prostora, koji su, bez svake sumnje, ostavili trag u njemu. Tako bi njegov čin mogao biti protumačen kao pokušaj vraćanje duga prirodi i objektima koji su ga nadahnuli. Međutim, već sledećim postupkom, jednim linčovskim manevrom, autor potpuno uništava tu mogućnost. Naime, on spaja geografski udaljene prostore u jednu nemoguću jedinstvenu celinu, u ideju koja se više ne može realizovati u fizičkom smislu, pa stoga zauvek mora ostati ono što jeste – ideja. Ovde je, dakle, ono što čini početnu tačku svakog stvaralaštva postalo krajnji proizvod - virtuelni eksponati, koji navodno krase ambijent, sada izbijaju u prvi plan, a realne strukture zadobijaju potpuno sekundarnu ulogu.

Druga grupa eksponata, u većoj meri podražava tradicionalnu i modernističku paradigmu stvaranja umetničkog dela. Nastali iz ideje, a transformisani u realnost, oni izranjaju iz ništavila prostora oblikujući ga na jedan sasvim nov i estetski uzbudljiv način. 

Na kraju se ispostavlja, da ova igra koja se igra na dva fronta suštinski predstavlja jedinstvenu igru. Ono što metodološki različite postupke umetnika povezuje u celinu je njegovo shvatanje forme kao granice ili konture predmeta. Shvatajući liniju kao trag u prostoru (obratiti pažnju na naziv izložbe) autor eksplicitno ukazuje da se njegovo shvatanje forme može i treba tražiti na ovom putu: svojim radovima on nam, u stvari, pokazuje da drugačije ne može ni biti, jer je forma ex definitione forma prostora. Svi radovi, i u virtuelnoj i u realnoj formi, redukuju se isključivo na oblik oslobođeni svega što bi dodatno opteretilo njihovu strukturu. Konačno, ta zajednička crta povezuje ove dve, naizgled, različite celine. 

Vladimir Cvetković