SkverFoto: Facebook/Dusan Djuric Cure

Ćuretove pustolovine po Grčkoj - prvi deo (FOTO)

Autor: Dušan Đurić Ćure
16:15 | Četvrtak, 13 08 2020

Kragujevčanin Dušan Đurić Ćure, poznat kao strasni ljubitelj putovanja, otisnuo se u još jednu pustolovinu, a ovoga puta njegovo odredište je Grčka. Portal InfoKG će u narednom periodu objavljivati Ćuretove putopise i fotografije sa ove destinacije.

U celosti i verodostojno Vam prenosimo Ćuretov putopis napisan u jednom dahu, a on Vam se unapred izvinjava na greškama. 

Dolazak 17. juna u Grčku na 5 dana, sa prijateljem Bobanom vlasnikom turističke agencije "Marko Polo" radi pravljenja klipova da bi ljudi shvatili onu pravu istinu, da je na moru mnogo bezbednije nego kući, pretvorio se u najduže letovanje koje sam doživeo. Ostajalo se po morima i duže ali je uz odmor išao I posao ( Kipar, Malta.Grčka...), tako da to ne mogu računati u klasičan odmor. Naravno sve ovo ne bi bilo moguće bez prijatelja:Koste vlasnika Bros travela najveće grčke agencije na Halkidikiju, Helena travel, nezaobilaznog vizionara Luke Ilića vlasnika Astra travel i njegovih iz agencije: Bobe, Velje, Nemanje, Vojina, Vasilija.. I naravno velikog prijatelja Buce Rosića.

Početak na Kasandri, a nastavak na čudesnoj Sitoniji sa najlepšim plažama u Egejskom moru, su trebali produžiti planiranih 5 na 20-tak dana, ali prelomni trenutak je stizanje maila 24. juna, tj. blagoslova, za posetu svetom Hilandaru 14. jula. Kakva radost i sreća. Sve pada u drugi plan i odmah se kreće u akciju kako da se izorganizuje poseta. Iz Srbije dolaze Veljko, Gojko i Deki 10. da malo "uspormo" od brzine svakodnevnog života i onda uđemo na Svetu Goru. Sve isplanirano do tančina, a onda ona čuvena "Bog se slatko nasmeje na ljudske planove"!

Grci zatvoriše granicu 6. tako da je njihov dolazak nemoguć. Jedino da nahvatamo neka dva migranta da ih prošvercuju preko granice. Plan se menja i šaljem mail da zamolim, da umesto njih dođu prijatelji iz Astra travel i to dan kasnije 15. Na sreću otac Petar daje blagoslov. E sad kreće opuštanje. Prošlo je 4 dana Hanijotija, 4 Neos, Marmaras a sa posetama vrhunskim plažama i druženju sa, Tijanom predstavnikom Helen u Neos i sada Sarti. 2 dana zujanja po praznim plažama Karidi u Vurvuruu i naravno Orange Beach, megaportokaliju i Paradise bayu. Pošto je, Astra travel organizovala infoturu stiže pun bus turističkih radnika i kreće dobar provod. Samo plaže i blejanje. Malo do Toronija kod, Sakisa na bugacu, malo u, Skioni na pijac, malo uveče u, Megas Alexandros na večericu.. Sve top..ali oni se vratiše, a Boban i ja ostadosmo još malo. Krenu i Boban za Srbiju, a mene predade Buci u Solunu.

Sad ponovo Hanijoti ali samo 4 dana jer se, Buca vraća, a ja iz Nea Mudanje ponovo u Sarti 12 dana da sačekam 15. Srećom ima ovih naših iz agencije i Bobe tako da je odmor i više nego odmor. Sve je poluprazno, plaže najlepše što će ikada biti u ovo vreme, voda najčistija I najtoplija, nigde gužve... Znači totalna detoksinacija organizma u svim segmentima. 
Da mi neko rekao da može čovek da provede odmor bez ijednog izlaska uveče, svi veći barovi zatvoreni, a u manjim prazno, bez ijednog piva po 2-3 dana.. Teško da bi poverovao. Ali tako je. Što bi rekli ne odmor nego preodmor. I to gde.. Na najlepšim plažama Sitonihe sa pogledom na Atos.

Dan se ustali. Ustajanje u 7, trčanje od 8 do 10km u zavisnosti od dana.. Kupanje odmah nakon toga i dok drugi ustaju oko 9 na doručak ja sam sebe već namirio. Onda plaže i tako u krug.. Ustao dva puta pre svitanja, oko 5 da vidim taj izlazak Sunca iznad Atosa. Trenuci koje ću pamtiti ceo život... Moćni Atos i moćno Sunce. 

Uzbuđenje raste i dostiže vrhunac buđenjem 15. u 5 da još jednom pogledam svitanje i jer nakon njega krećemo ka Jerisosu odakle hvatamo feribot ali uz izmenu jer Luka, Vojin I Nemanja idu prvo do skita Svete Ane iz Uranopoliju, tako da smo na feribot samo Boba I ja. Pred polazak feribot dolazi grčka policija koja.nam donosi Diamantirion vizu za Svetu Goru koja košta 25 evra. Karta za feribot je 8 evra ali obavezna maska na ulazu u feribot. Moj 7 odlazak u Hilandar i prvi put iz Jerisosa. Uvek do sada je bilo iz Uranopolija. Ponovni susret sa Srećkom vozačem, širok osmeh i zlatan zub, koji nas čeka da nas odbaci od Arsane do Manastira natera srce i dušu da zaigraju. Zaigraju, jer znaju da će uskoro strasti sa izvorom, sa svetinjom nad svetinjama, sa vekovnim čuvare srpske vere, domom čudotvorne Trojeručice - Hilandarom.

Nikola gostoprimac već turio lonče i sa čašom hladne vode, ratlukom, cipurom I osmehom dočeka nas. Smeštaj u sobu je čudan jer smo samo nas dvojica, od Srba, gosti manastira, a u ovo vreme svake godine je minimum 80-ak ljudi. Sređivanje ormarića i pravac dvorište manastira, da se vidi dokle je stigla obnova nakon kataklizmičnog požara 2004. godine. Strašna je pomisao da se ne može 16 godina obnoviti manastir. Pa šta je to za državu preče? Možda pomisao da je Sveta Gora počinjena Vaseljenskom patrijarhu, a ne našem, pa da je moć uticaja na Manastir, od strane našeg sveštenstva, skoro nikakva. Što bi rekli ide dobro. Stalo se sa obnovom izgoreli delova jer su oni utvrđeni i krenuli u obnovu Trpezarije. Jedne od najlepših na Svetoj Gori. Propao krov je pretio da se uruši i uništi prelepe freske kojima je oslikana. Kažu gotovo do kraja godine. Naravno i vinski podrum ispod nje.

Život u Manastiru je usklađen. "Dan" počinje u 4 ujutru kada u crkvi, posvećenoj Vavedenju, krene čitanje a liturgija je oko 6:45 do pola 8, nedeljom i praznicima i posle 8. Nakon toga ručak, za nas odmor, za monahe dnevne obaveze do 16:30h kada se ponovo otvaraju vrata crkve za večernju liturgiju od, 17h, nakon koje je večera, za nas malo šetnje nakon a za monahe početak povlačenja u kelije.

Početak monaštva, tj uspostavljanja Svete Gore za sveto mesto se vezuje za Bogorodicu jer je ona iz Jerusalim, sa Jovanom Krstiteljem krenula ka Kipru u posetu vaskrslome Lazaru iz Vita nije koji je tamo bio episkop. Usled velikog nevremena brod je skrenuo sa rute i došao do Svete Gore na plažu pored manastira Iveron gde se Bogorodica iskrcala. Tu je tada bilo pagansko svetilište posvećeno Apolonu. Klipovi su se zadržali i srušili. Videvši čudo Pagani su primili hrišćansku veru. To mesto se naziva Perivoj presvete Bogorodice. Na njemu je sazidan Manastir Sveti Kliment ali njegovih ostataka nema. Pre odlaska sa Svete Gore Bogorodica je poručila:

Blagodat Božji neka bude na mestu ovom
i nad onima koji ovde borave
čuvajući Zapovedi Sina i Boga Mojega.
Dobra, nužna za život na zemlјi
imaće s malim trudom u izobilјu,
život na nebesima pripremlјen im je
i neće odstupiti milost Sina Mojega
od mesta ovoga do kraja veka.
Ja ću biti zastupnica ovog mesta
i topla molitvenica za njega pred Bogom.

Tako je Presveta Bogorodica od tada zaštitnici Svete Gore. 

Sveta Gora ili Agios Oros se pominje u grčkim legendama preko nastanka planine Atos (2003 metra) na njoj, kako je to bilo gađanje kamenjem između Posejdona sa Olimpa I Atosa vođe Giganata iz Male Azije. Ali da krenemo sa istorijom.
Prvi put se u nekim spisima monasi na Atosu pominju 820 godine, da bi Vizantijski Car Vasilije 883 godine u svom sigiliju (povelji sa pečatom) proklamovao celovitost zajednice Atonski monaha. 957 sveti Atanasije Atonski dolazi na svetu Goru I 964 osniva manastir Veliku Lavru.. Tipik (Tragos - jarac) Cara Jovana Cimiskija, 972 godine koji je pisan na jarećoj koži (čuva se u protatu Svete Gore u Kareji) i predstavlja najstariji Ustav, i dokument potpisan od strane Vizantijsko vladara kojim je Car sa jedne i 55 uglednih staraca monaha, među kojima i Atanasije Atonski tadašnji starešina Velike Lavre (Magistri Lavra), potpisuju ono što je i bilo na terenu. Totalna autonomija manastira a car samo rukopolaže Prota Svete Gore (lice koje biraju sveštenici da upravlja Svetom Gorom) i igumana Velike Lavre. Sveta gora je imala ukupno 15 tipika (Ustava) do danas važeće iz 1924 godine. Kreće osnivanje ostalih manastira Iveron 980, Vatopeda 985, Esfigmena, Zografa dok se, Hilandar prvi put pominje 1015. godine ali kao grčki manastir. Drugi tipik, jedan od poznatijih je tipik Konstantin velikog Monomonaha (1045 godina) kojim se prvi put naziva Sveta Gora ( do tada Gora) i uspostavljanje hijerarhiji među manastirima, tako da 3 najvažnija mesta zauzimaju Velika Lavra, Vatoped I Iveron. Tek se u spisima 1198 godina pominje kao osnivanje manastira Hilandar od strane svetog Simeona I Save. 

U 13. veku, 1204. godine posle pada Carigrada usled četvrtog krstaškog pohoda latini preuzimaju upravljanje svetom Gorom. Za vreme Latinskog carstva njihova vojska je upala i opljačkala manastire. Dragoceno sti su završile u Beču, Barselona i mnogim privatnim kolekcijama. Ko bi reko.. Ma nije moguće.. Latini...

Hrisovuljom iz 1312. godine car Andronik II Paleolog uspostavlja jurisdikciju Vaseljenskog patrijarha i time car više ne rukopolaže Prota Svete Gore. Regulisana je i mogućnost skitskog monaškog života i upisuje zabranu ulaza evnusima i golobradih momaka da ne bi neka žena prerušena ušla.

Za vreme vladavine cara Dušana, Silnog 1345-1371 Sveta Gora pada pod njegovu upravu. Ceo 14ti vek je obeležen seobom dragocenosti iz Konstantinopolja (sve do pada 1435 godine) I gradnje novih manastira na Svetoj Gori (Grigorijat, Dionisijat, Simone Petra, Sveti Pavle, Pantokrator.

Od 1424. do 1922. Sveta Gora je pod osmanskom vlašću. 1430 godine je pao Solun a po spisima Sveta Gora 6 godina ranije, tj 6 932 po Vizantijskom računanju.

Poklanjanjem sultanu Muratu II u Jedrenu sačuvali su autonomiju. Nije zabeleženo da li je njegova supruga Mara Branković uticala na to ali nakon sultanove smrti ona mnogo pomaže Svetu Goru. Težak period se proživljava u tom periodu. Monasi staju na stranu grčkih ustanika, 1821 godine pa slomom ustanka osveta Turaka je bila stravična. 

Čak su i u svakom manastiru stavili garnizon vojske. Napokon oslobođenjem od Turaka 1912 godine ali i odolevanja da padne pod rusku ili samostalnu upravu (želja zapadnih sila). Delegacija Svete Gore, nakon sabora održanog 3 oktobra 1913 godine prisustvovalo 19 od 20 manastira koja po Ustavu mogu postojati na, Svetoj Gori bez Pantelejmona ruskog manastira i sa oko 1000 monaha, predvođena Klimentom Hilandarcem odnosi Povelju o prisajedinjenju grčkom kralju Konstantinu. Tako je i do danas. 1924 se donosi poslednji tipik koji i danas važi.

Pošto smo obišli manastir vraćamo se da malo odmorimo i prava šetnja do Esfigmena, najbližeg manastira Hilandaru, koji su zaposeli Ziloti. Gostoprimac je monas Stefan Srbin pa sa njom da popričamo po koju o trenutnoj situaciji. Prvo nailazimo na prepreku na putu i čuveni pogled na kulu manastira gde stoje 3 zastave: grčka, Svete Gore (Vizantijsko) I njihova crna sa lobanjom i prekrštenim koskama na kojoj piše "Pravoslavlje ili smrt". Na ulazu u manastir kao u filmovima, odškrinu vrata i pitanje "Srbi"? mi odgovorimo pozitivno i onda ih otvori monah sa toki vokijem u ruci. . Dajemo Diamantirion I pasoše i ulazimo. Monah Stefan nam objašnjava da je pre 10-ak dana opet doneta uredba da oni napuste manastir jer oni ne priznaju jurisdikciju Vaseljenskog patrijarha Vartolomeja, niti ga pominju na liturgija a, jer je ekumenistia, i on je ponovo izgura da se donese odluka o njihovom iseljenje. Ali to će ići malo teže. Prošli put kada su pokušali u Uranopoli je došlo desetine autobusa vernika i tu su protestovale žene i deca a muškarci su ušli na Svetu Goru da brane manastir. Čak kažu da je ceo bio miniran a da je iguman izašao pred policiju i povukao liniju na putu i rekao da ako pređu tu liniju svi oni idu u vazduh. Najgore što bi bilo tako. U razgovoru u Arhontarikiu, saznajemo da je sada teže jer koriste situaciju u vezi virusa da narod ne bi došao da brani manastir. Videćemo.

Ponovo redno.. Kafa, voda, ratluk i rakijica. Stefan nam otvara crkvu posvećenu Vaznesenju Goslodnhem, da, se pomolimo njihovoj čudesno ikoni Bogorodica ruža neuvenjiva. Ona je od skoro postala čudotvorna, od 1999 godine kada se Iguman Evtimije upokojio. Ikonu, tj keširanu repliku pred kojom se on molio su stavili na njegov sanduk a onda su pčele došle i napravile saće oko nje ostavivši lik Bogorodice i Isusa netaknut. Prelep je duborez na oltaru sa scenama iz biblije. Malo o istoriji manastira, mada je ovo moja 5 poseta manastiru. Svraćamo do prodavnice malo suvenira i na.njihovo pivo. Bratski pozdrav i nazad. Spustismo se do luke jer je lep pogled na manastir i polako nazad vreme je za liturgiju.

Nakon liturgije i večere ponovo do mora do Skita Svetog Vasilija velikog jednog od tri jerarha, koji sada obnavlja monah Siluan i do Arsane - luke. Šetnja do mora i Savinim poljem je prelepa. Prolazak pored pokloničkog mesta gde je u 14 veku ikona Trojeručice na magarcu stigla iz Studenica, česme napravljene na mestu susreta kralja Aleksandra Obrenovića 1896 godine i naravno mesta sa kiparisima gde se, Car, Dušan susreo sa monasima. Tu je zasađena I maslina koja je sad već stara 680 godina. I rodeva. Tako da put do skita veoma brzo prolazi. Završetak šetnje je, za mene, uvek na Milutinovom pirgu gde dočekam zalazak Sunca u rajskoj tišini. Povratak i još malo sedenja ispred Manastira u svojim razmišljanjima upotpune osećaj koji se može samo ovde osetiti u ovom parčeru raja na Zemlji. 

Ustajanje u 5 i po mraku pravac u crkvu... Kakav je to tek osećaj kada si sam sa monasima na čitanju i liturgiji.. Ručak i onda ispraćam Bobu do Arsane jer se on vraća. Ceo dan provodim sam sa malim odlaskom do Zokiha podrumdžije, upečatljivog lika, 27 godina služi kao podrumdžija. Naravno cipuro I reci a i bistrenje svetske politike. Ponovo šetnje i liturgije. Vreme koje svake godine odvojim za sebe. Vreme za koje se organizam resetuje. Sledećeg dana na Arsani čekam feribot, izlaze Luka, Nemanja I Vojin a ja u strahu da li će doći. Ovde nema signala i nikakvog kontakta. I onda još 2 dana sa njima na ista mesta.. Mogao bih i 102 dana da obilazim ta mesta.. Povratak je nekako veseo. Radujem se što idem jer znam da ću mu se vratiti, možda čak i pre nego što sam se nadao jer slava Trojeručica je sledeće subote, 25og pa dobijam poziv od monaha Nikolaja I Mitrofana da dođem u posetu. Strašna čast I obaveza. Sledi 5 dana Hanijotija kod Buce I traganja za načinom jer sam ovde bez kola. Feribot ulazi u Jerisos, telo izlazi I staje na obalu a misli se još uvek grčevito drže za Skit Svetog Vasilija...

Galerija slika