Sveti Ilija, praznik koji se u pravoslavnom kalendaru obeležava 2. avgusta, jedan je od najupečatljivijih svetaca u srpskoj narodnoj tradiciji. Iako je u hrišćanstvu poznat kao prorok Ilija, u narodnom verovanju zauzima posebno mesto kao božanski gromovnik, vladar oluja, munja i gromova – sila koja se poštuje, ali i od koje se duboko strahuje.
Ilija Gromovnik – spoj hrišćanstva i mitske snage
U Starom zavetu, Ilija je prorok koji se vatrenim kolima uznosi na nebo. U srpskom folkloru, ta vatra postaje simbol njegove nebeske sile, kojom kažnjava nepravdu, greh i bezbožništvo. Veruje se da Sveti Ilija vozi nebeska kola koja vuku ognjeni konji, a svaki njegov grom je – božanska opomena.
Zato nije slučajno što se Sveti Ilija smatra nasleđem paganskog boga groma – Peruna. Hrišćanstvo je ovom liku dalo novo značenje, ali u narodu on i dalje ostaje figura koja komanduje olujama, čuva pravdu i štiti od zla.
Narodna verovanja i dan pun poštovanja
U mnogim krajevima Srbije, narod veruje da na Svetog Iliju ne valja raditi, naročito ne na polju, jer se može navući gnev svetitelja. U nekim mestima se veruje da Sveti Ilija „ubija đavole“, a svaki grom je znak da je pogodio zlo koje se sakrilo.
Postoji i izreka:
„Od Svetog Ilije - sunce sve milije“, jer se verovalo da nakon njegovog dana leto polako počinje da slabi, a priroda da se menja. Zato se smatra da se od ovog dana više ne valja kupati u rekama.
U planinskim i seoskim krajevima, domaćini Svetog Iliju slave kao zaštitnika od nepogoda, naročito grada i oluje koje mogu uništiti letinu. Organizuju se seoske slave, litije i prinošenje žrtve – često u vidu slavskog kolača i žita.
Običaji i simbolika:
Ne radi se na njivi – da ne bi grom spalio useve.
Ne ulazi se u vinograd – jer se veruje da ga Sveti Ilija „gleda“ i da može izazvati grad.
U narodu se Sveti Ilija poistovećuje sa strogim, ali pravednim svecem – koji čuva red u svetu.
U nekim mestima Sveti Ilija je i zavetni dan – dan kada se nebeskim silama prinosi molitva za kišu, zaštitu i plodnu godinu.
Svetac koji više poštuje nego što se "slavi"
Zanimljivo je da, za razliku od mnogih svetitelja, Sveti Ilija se retko slavi kao krsna slava, upravo zbog verovanja da je pretežak za domaćina. Smatralo se da ga nije lako „ugasiti“, niti mu „ugoditi“, pa ga ljudi češće poštuju – iz straha, nego iz ljubavi.




































