Hleb je mnogo više od obične namirnice – on je simbol zajedništva, tradicije i kulture. Od prapovesti do modernog doba, hleb je bio osnovna hrana za mnoge civilizacije i imao ključnu ulogu u razvoju društava.
Kratka istorija hleba
Prvi tragovi hleba pronađeni su pre oko 14.000 godina na Bliskom istoku, gde su lovci-sakupljači pravili primitivne pogače od samlevenih semenki i vode. Prava revolucija nastupila je sa starim Egipćanima, koji su prvi otkrili čari fermentacije i omogućili nastanak mekanog, vazdušastog hleba. Kasnije su Rimljani usavršili tehnike pečenja i širili ih širom Evrope.
Tokom vekova, svaka kultura razvila je svoj jedinstveni način pripreme hleba, koristeći lokalne sastojke i tehnike. Tako su nastale razne vrste koje danas poznajemo.
Najpoznatije vrste hleba u svetu
🔸 Baguette – Francuski simbol sa hrskavom koricom i mekanom sredinom.
🔸 Ciabatta – Italijanski hleb sa karakterističnom rupičastom strukturom.
🔸 Pita – Bliskoistočni tanki hleb savršen za punjenje.
🔸 Tortilja – Tradicionalni kukuruzni ili pšenični hleb iz Latinske Amerike.
🔸 Soda Bread – Irski hleb koji se pravi bez kvasca, uz pomoć sode bikarbone.
🔸 Naan – Meki i puterasti hleb iz Indije, često pečen u glinenim pećima.
Ko najviše jede hleb?
Iako se hleb konzumira širom sveta, postoje zemlje u kojima je on neizostavan deo svakodnevne ishrane. Prema istraživanjima, najveći potrošači hleba su Turska, Srbija, Crna Gora i Bugarska, gde prosečan čovek godišnje pojede preko 100 kilograma hleba!
U Turskoj, hleb je sastavni deo svakog obroka – od doručka sa svežim simitom do večernjih gozbi sa mekanim pide hlebom. U Srbiji i Crnoj Gori, domaći hleb i lepinje su neizostavni uz tradicionalna jela poput ćevapa i sarme.
Bilo da je hrskav, mekan, sladak ili slan, hleb je namirnica koja povezuje ljude i kulture širom sveta. Bez obzira na to gde se nalazimo, miris sveže pečenog hleba uvek nas podseća na toplinu doma i tradiciju koja traje hiljadama godina.