Tihi okean, najveći i najdublji okean na Zemlji, danas zauzima više od trećine ukupne površine planete. Njegovo ime zvuči smireno i gotovo poetski – „tihi“, mirni okean – ali istorija njegovog otkrića i nastanka imena skriva jednu zanimljivu, gotovo ironičnu priču.
Evropljanin koji se prvi susreo sa ovim ogromnim prostranstvom bio je Vasko Nunjez de Balboa (Vasco Núñez de Balboa) 1513. godine. Prešavši Panamsku prevlaku, ugledao je nepoznato more sa druge strane kontinenta i nazvao ga „Južno more“ (Mar del Sur), jer se iz njegove perspektive prostiralo ka jugu. To je bio prvi evropski pogled na Tihi okean.
Međutim, ime koje danas koristimo duguje se drugom moreplovcu – Ferdinandu Magelanu. Tokom svoje čuvene ekspedicije oko sveta 1520. godine, Magelan je prošao kroz moreuz koji danas nosi njegovo ime, izašao na ogromno, nepoznato more i zaplovio njime mesecima. Za razliku od opasnih i nemirnih voda Atlantskog okeana, koje je dotad preživljavao, ovo more mu se činilo iznenađujuće mirno. Zbog toga ga je nazvao „Mar Pacífico“ – Mirno more, odnosno Tihi okean.
Ironija je u tome što je Tihi okean sve, samo ne „tih“. To je područje najjačih oluja, cunamija, podvodnih vulkana i tzv. „Vatrenog prstena“ – zone sa najvećom seizmičkom aktivnošću na svetu. Ipak, ime je ostalo, kao istorijski trag prvog utiska jednog moreplovca koji je imao sreću da ga zatekne u mirnom periodu.
Danas Tihi okean nije samo najveći okean na planeti, već i prostor koji razdvaja kontinente, kulture i civilizacije, ali ih istovremeno povezuje. Njegovo ime podseća nas koliko istorija često nastaje iz trenutnog utiska – i kako jedan miran dan na moru može zauvek obeležiti ime čitavog okeana.


































