SkverFoto: Facebook/Dusan Djuric Cure

Ćuretove pustolovine po Meksiku – 10. deo (FOTO)

Autor: Dušan Đurić Ćure
15:30 | Petak, 06 08 2021

Kragujevčanin Dušan Đurić Ćure, poznat kao strasni ljubitelj putovanja, otisnuo se u još jednu pustolovinu, a ovoga puta njegovo odredište je Meksiko. Portal InfoKG će u narednom periodu objavljivati Ćuretove putopise i fotografije sa ove destinacije. 

U celosti i verodostojno Vam prenosimo Ćuretov putopis napisan u jednom dahu, a on Vam se unapred izvinjava na greškama. 

U obrisima retrovizora ostaje čudesna Chichen Itza, ostaju urezane slike u memoriji koja se polako, ali sigurno, prepunjava a ne postoji mogućnost bilo kakvog "brisanja" iz nje. Pogled i misli kreću napred ka još jednoj magično atrakciji, cenoti Suytun. 

Cenote je prirodna jama, odnosno pećina koja može biti otvorena, zatvorena ili poluotvorena. Nastala je kao posledica urušavanja krečnjačkih stena u koji se ulivaju podzemne vode. Termin cenote je posebno povezan sa poluostrvom Jukatan , gde su obično korišćene za snabdevanje vodom od strane drevnih Maja, a povremeno i za ritualne obrede. 

Termin potiče od reči koju koriste Yucatec Maya —tsʼonot – i odnosi se na bilo koju lokaciju sa pristupačnim podzemnim slatkim vodama. Bile su izuzetno strateško dobro drevnih Maya jer su pravili gradove oko njih i tako su mogli da izdrže i duge opsade gradova. Cenote Suytun je jedna od najvećih atrakcija pa tako stigosmo i na njen parking. Blizu je, nekih pola sata lagane vožnje odličnim magistrali putem. Malo se vraćamo nazad jer je bilo bitno prvo videti Chichen Itzu. Karta je oko 5 evra što je ok. Na ulazu dobijamo peškire i pravac u podvodnu pećinu. Opet krivudave mokre stepenice i graja koja se čuje iz dubine. Svetla najavljuju da smo blizu kraja. Ulazimo u cenote i.... kako ovo da opišem, stvarno, pa nije ni čudo što kažu da slika zameni hiljadu reči a vizuelni utisak, koji ima i tu dimenziju doživljaja, jednostavno se ne može opisati.

Ogromna pećina koja ima na sredini mali ponton koji dolazi do sredine cenote na čijem se krovu nalazi rupa kroz koju prolazi snop svetlosti direktno obasjavajući disk na kraju ponton. Auuuu, vala baš auuuu. Pusti kupanje samo da dođem do tog diska, samo da osetim tu energiju koja sa neba na njega pada. Red je duži, tj 10rak ljudi, jer ograničavaju broj ljudi koji može da uđe i vremensko ostajanje na jedan čas. Nestrpljiv samo tako, a neki kilave znači na ivici sam da uletim da raščustim sve ali ovde su ljudi tako strpljivi da je to lepo videti. A ne ko mi na baBaljanu, mada kako rekoše Balkan nije geografsko područje već stanje svesti. 

Dođe red i na mene. Neka tiha jeza, neki sitni leptirići koji me polako guraju ka disku na sredini. I onda stigoh do njegovog centra i uspravi se sa pogledom ka nebu koje se vidi kroz krug. Osećam snop svetlosti koji me obasjava, čudno, vrlo čudno, i neverovatno jer očekujem da će me ovaj snop vinuti u nebo kao onaj snop svetlosti kojim u naučno fantastičnim filmovima vanzemaljci teleportuju zemljanine u brod. Osećaj da si mrva, zrno peska u igri Bogova koficama na rajskoj plaži koji svojim figurama daju smisao tvom životu. Sekunde su minuti, a ova dva minuta koja imaš na raspolaganju su večnost. Kraj, nema dalje... šta dalje... 

Malo kupanja i pravac ka ljubičasto jezeru blizu Las Coloradasa. Navigacija pokazuje 170km. Tanki smo sa vremenom, može noć da nas uhvati što baš nije pametno ali odluka je, pun gas. Prolazimo kroz prelepe predele Yucatana. Ravnice, pašnjaci, dosta goveda na njima. Gledamo u hacijende koje mnogo moćno izgledaju. Sve je lepo osim vremena koje nam brzo ističe. Napokon Las Coloradas, ali nema jezera. Ponovo guglaj traži brzinski, i onda ukapira da imamo još 20km do njega ali sada nema nazad. Ponovo pun gas a krenu i kiša i to ona strašna, brisači ne mogu da obrišu. Stade kiša kad na jednoj radkrsnici pored neke fabrike iskoči jedan Meksikanac sa nekom majcom nalik turističkom radniku.

Stadosmo a on nam objašnjava da je pored nas to čuveno jezero. Izađosmo iz kola kad ono uz fabriku malo pink jezero koje astaje ispuštanje vode iz fabrike za preradu soli. Pa nam objasni da je sad oblačno i da zato boja nije jarko pink. O moj Bože koja glupost. Nema vremena, u kola i pun gas nazad. Svesni smo da će da nas uhvati meak i onda ja donosim katastrofalnu odluku da krenemo prečicom, koju pokazuje navigacija a ne okolo preko Valladolida i Tuluma. Prečica krenu dobro, širi put i prelepi predeli. Onda poče da se smanjuje i polako ulazimo u sela koja imaju po 100 ležeći policajaca. Prolazimo a seljani u čudu, zagledaju nas kao da smo svemir ci. Izgleda da ovde turisti nikada ne prolaze. Siromašna sela i ljudi veoma skromno obučeni, da ne kažem jadno. Vidi se teška sirotinja. Polako se smrkaca, gazim pun gas ali je evidentno da će nas mrak uhvatiti. Između sela loši putevi a mi pun gas. Polako počinje panika ali je ne pokazujemo i tako borimo jedadan drugog. Pada totalni mrak.

Evidentan je i strah koji se javlja jer to su takvi putevi da je dovoljno samo neko da izađe na njega i da nas blokira. Niko ne zna gde smo i.... Baš loš osećaj. Vreme kao da ne prolazi. Ima malo panike ali se još kontroliše. Kilometri kao da se ne skidaju. Uh, jedna od težih životnih sitzacuha, nalik slučajnom upadom u favelu u Rio zćza vreme Olimpijade. Nalećemo na kontrolni punkt pandura a oni naoružani do zuba i zgranuše se kad nad vodeše. Ništa im nije jasno. A ni nama. Dal je moguće da smo toliki debili ali ajde. Još nekih 10min kroz neke puteve i napokon izlazak na autoput. O Bože kakav osećaj. Čudo. Kakav osećaj slobode. Pretekosmo. Sad se i osmeh vrati i ono čuveno "ma nije to ništa"!! Gde nije, umal da izlazimo sledećih 6 meseci iz Yukatana: prvo bubreg, pa jetra, pa... Kako prodaju redom... Odmah na pivo snagu da povratimo i u krevet. A oči ko jagnjeće sarme, ne sklapaju se i samo prolaze scene iz vožnje. Mnoooogooo sreće smo imali. 

Ponovo ustajanje doručak i plaža, povratak u ustaljeni ritam. Malo obilaska Playe, malo gledanja performansa lokalaca pored statue simbola Playe, pa kad tu završe onda redom Quintom da se još neka kinta uzme. Naravno tu su i neizbežni marijači. Opšta gungula na Quintu, milion uličnih izvođača, lepo.

Galerija slika