U starim grčkim mitovima pominje se tajanstven narod – Hiperborejci. Prema predanju, oni su živeli na dalekom severu, iza planina i vetrova, u zemlji gde sunce nikada ne zalazi, a proleće nikada ne prestaje.
Hiperborejci su opisivani kao narod savršene sreće i dugovečnosti. Nisu poznavali bolesti, ratove ni starost, a život im je bio ispunjen pesmom, igrom i mirom. Njihova zemlja se smatrala rajskim mestom, gde priroda obilno daruje, a ljudi žive u skladu sa njom.
Grci su verovali da su Hiperborejci bili bliski bogovima. Čak su i Apolon, bog svetlosti i muzike, i Artemida, boginja lova, navodno odlazili u njihovu zemlju kako bi se odmorili i napunili božanskom snagom. Hiperborejci su im zauzvrat slali darove u Delfe, sveto mesto antičkog sveta.
Iako je njihova stvarna istorijska egzistencija nepoznata, priče o Hiperborejcima i danas bude maštu. Neki ih povezuju sa legendama o Atlantidi ili sa narodima sa krajnjeg severa, dok drugi veruju da su oni simbol ljudske težnje ka savršenom društvu, bez patnje i sukoba.
Bilo da su mit ili izgubljena civilizacija, Hiperborejci ostaju večna inspiracija – podsećanje na to da ljudi oduvek sanjaju o svetu u kojem vladaju mir, zdravlje i večna radost.

































