Veliki petak je jedan od najtužnijih dana u pravoslavnom kalendaru. Obeležava se u znak sećanja na stradanje, raspeće i smrt Isusa Hrista na Golgoti. To je dan najveće hrišćanske žalosti, poslednji u nedelji Stradanja, tokom koga ne zvone crkvena zvona, posti se i farbaju uskršnja jaja.
Duhovni značaj Velikog petka
Na ovaj dan, pravoslavni hrišćani sećaju se najtežih trenutaka Hristovog zemaljskog života. U crkvama se ne služi liturgija, već se čita Jutarnje bogosluženje s carevim časovima, a uveče se iznosi Plaštanica – platno sa Hristovim likom, koje simbolično prikazuje Njegovo polaganje u grob.
Vernici se poklanjaju i provlače ispod Plaštanice – kao čin smirenja, poštovanja i molitve za oproštaj.
Narodni običaji i verovanja
Tišina i poštovanje
Na Veliki petak se ne peva, ne svira, ne veseli se. Veruje se da bi svaki oblik zabave bio nepoštovanje prema Hristovom stradanju.
Zabrana svih kućnih poslova
Narodno verovanje kaže da ne treba prati, kuvati, čistiti niti raditi bilo kakve teške poslove – jer je to dan tuge i žalosti. U mnogim domaćinstvima se ne pali ni vatra.
Post i uzdržanje
Veruje se da je dobro postiti ceo dan na vodi, a neki čak ne uzimaju ni vodu – kao izraz dubokog saosećanja sa Hristovim mukama.
Veliki petak nije običan dan u godini. To je trenutak kada se život usporava, misli se umiruju, a duša priprema za Vaskrs. Mnogi vernici ga provode u tišini, molitvi i razmišljanju o žrtvi koja je promenila svet.