Dok mnogi narodi širom sveta na grobove svojih bližnjih ostavljaju cveće, u jevrejskoj tradiciji postoji jedan poseban i simboličan običaj — polaganje kamena na grob voljene osobe.
Ovaj gest nije samo znak poštovanja, već i poruka: „Bio si ovde. I pamtiću te zauvek.“
Kamen, za razliku od cveća koje vene, simbolizuje trajnost sećanja. Kada Jevreji posećuju grobove svojih najmilijih, oni ne donose raskošne bukete — donose kamenčić i pažljivo ga spuštaju na nadgrobni spomenik. Time ne samo da pokazuju da nisu zaboravili, već i potvrđuju prisustvo i neprekinutu povezanost sa onima koji su otišli.
Postoji više tumačenja ovog običaja. Neki veruju da kamen „učvršćuje“ dušu preminulog, dok drugi kažu da je to drevni način beleženja poseta — poput tihe poruke: „Bio sam ovde. Sećam te se.“ Iako jednostavan, ovaj gest nosi težinu večnosti.
U vremenu kada slike blede, a reči se zaboravljaju, kamen ostaje. Baš kao i sećanje koje ne bledi.































