Bruklinski most, danas jedno od najprepoznatljivijih obeležja Njujorka, nije samo remek-delo inženjerstva već i svedočanstvo o ljudskoj istrajnosti, genijalnosti – i tragičnoj sudbini.
Kada je izgradnja počela 1869. godine, most je zamišljen kao prvi viseći most od čelika na svetu i najduži te vrste ikada napravljen. Bio je to revolucionaran poduhvat u vreme kada ni električna svetlost nije bila uobičajena pojava. Most je trebalo da spoji Menhetn i Bruklin – tada dva odvojena grada – preko reke Ist River.
Međutim, iza čudesne siluete mosta krije se drama porodice Roebling. Idejni tvorac, inženjer Džon Roebling, stradao je na samom početku radova nakon nesreće na gradilištu. Njegov sin, Vašington Roebling, preuzeo je vođstvo, ali je ubrzo ostao prikovan za krevet zbog dekompresione bolesti. Neverovatno, nadgledao je gradnju iz sobe pomoću dvogleda, dok je njegova supruga, Emilija Roebling, postala ključna figura na terenu – prva žena inženjer u istoriji SAD.
Kada je most konačno otvoren 24. maja 1883. godine, bio je to spektakl bez presedana. Više od 150.000 ljudi prešlo je most prvog dana, dok je predsednik SAD lično prisustvovao ceremoniji.
Zanimljivo je da je, kako bi se razbile sumnje u stabilnost novog mosta, cirkuski umetnik – slon imenom Džambo iz Barnum & Bailey cirkusa – prepešačio preko njega, dok su hiljade posmatrale u neverici.
Danas, Bruklinski most nije samo saobraćajna arterija. On je simbol povezivanja, ljudske upornosti i vizije koja je nadmašila granice svog vremena. Povezuje ne samo dva dela grada, već i prošlost sa budućnošću, kamenom sa čelikom, snove sa stvarnošću.