Đurđevdan, koji se obeležava 6. maja, posvećen je Svetom Georgiju – Đorđu, hrišćanskom mučeniku i velikomučeniku, zaštitniku vojske, junaštva i vere. U crkvenom kalendaru praznik nosi naziv Sveti Đorđe Pobedonosac i slavi se i kao krsna slava u mnogim domovima.
Verski značaj
Sveti Đorđe je bio rimski vojnik koji je stradao početkom 4. veka jer nije želeo da se odrekne hrišćanske vere. Njegova odvažnost i nepokolebljiva vera učinile su ga simbolom borbe za pravdu i pobede dobra nad zlom. Pravoslavna crkva ga slavi kao jednog od najpoštovanijih svetaca.
Narodni običaji i verovanja
Đurđevdan je praznik proleća, buđenja prirode, zdravlja i plodnosti. Mnogi običaji vezani za ovaj dan potiču još iz predhrišćanskog perioda, a u narodnom shvatanju označava granicu između zime i leta, između tmurnog i plodnog doba godine.
Najpoznatiji običaji i verovanja na Đurđevdan:
Pletenje venaca od bilja – Uoči praznika, devojke i domaćice beru razne lekovite trave, najčešće đurđevak, koprivu, zdravac, dren, jorgovan i vrbove grančice. Od njih se pletu venci koji se stavljaju na kapije, vrata, prozore, staje i torove – veruje se da štite dom, ukućane i stoku od bolesti i uroka.
Kupanje u reci ili rosi – Pre zore na Đurđevdan, običaj je da se ljudi kupaju u reci, potoku ili umivaju u jutarnjoj rosi, kako bi tokom cele godine bili zdravi i jaki. Ovaj običaj simbolizuje pročišćenje i obnovu tela i duha.
Đurđevdanski uranak – Ljudi izlaze iz kuće još u ranu zoru i odlaze u prirodu, često uz pesmu, igru i okupljanje. Veruje se da će onaj ko taj dan provede veseljem i druženjem imati sreće tokom cele godine.
Žrtveno jagnje – U mnogim krajevima, naročito kod stočarskih domaćinstava, klanje jagnjeta na Đurđevdan ima i simbolički i praktičan karakter. Prinošenje jagnjeta kao žrtve i priprema svečarskog ručka deo je narodne tradicije i često se veže za blagoslov doma i zdravlje porodice.
Verovanja o ljubavi i zdravlju – Na Đurđevdan se posebno proriče budućnost u ljubavi i braku. Devojke stavljaju bilje pod jastuk uoči praznika da bi u snu videle svog suđenog, a deci se vežu crvene niti oko ruke za zaštitu od uroka.
Đurđevdan nije samo religijski praznik, već i dan koji povezuje ljude sa prirodom, običajima predaka i simbolima proleća. I danas se u mnogim krajevima Srbije ovaj praznik dočekuje s posebnom radošću, kao dan obnove, zdravlja i zajedništva.