SkverFoto: Pixabay.com - Ilustracija

Akustična trauma, oštećenje sluha izazvano bukom

Autor: Srbijanka Stanković
12:00 | Subota, 18 11 2023

Gubitak sluha uglavnom nas asocira na starost, kada telo polako počinje da nas izdaje. Setimo se dede koji je godinama tražio da mu se pojača zvuk na televizoru ili da glasnije pričamo preko telefona, dok na kraju nije dobio odgovarajući slušni aparat. Međutim, većini su poznata i roditeljska upozorenja da “utišamo tu muziku jer ćemo ogluveti”. Naravno, takva upozorenja niko od nas nije shvatao ozbiljno, jer gubitak sluha nije nešto što se dešava kada smo mladi.

Istina je da je oštećenje sluha izazvano bukom zaista moguće, ali ostaje pitanje koliko jak zvuk mora da bude i koliko dugo da traje da bi oštećenje nastalo.

Akutna i hronična akustička trauma

Akutna akustička trauma predstavlja naglo oštećenje sluha nakon kraktotrajnog izlaganja buci visokog intenziteta - iznad 120 decibela. Oboleli se uglavnom javlja lekaru u veoma kratkom roku i žali se na zujanje i pritisak u ušima. Posledica izloženosti buci visokog intenziteta može biti pucanje bubne opne, koje je praćeno bolom i nakupljanjem krvi u ušnom kanalu. Primenjuje se medikamentozna terapija, koja u najvećem broju slučajeva daje odlične rezultate. Stručnjaci savetuju da se u slučaju pucanja bubne opne izbegava kontakt vode s pogođenim uvom, kako bi se smanjio rizik od nastanka upale. Takođe, trebalo bi izbegavati jako duvanje nosa, budući da na ovaj način sekret iz nosa može dospeti u bubnu duplju, što takođe može izazvati infekciju.

Hronična akustička trauma nastaje kao rezultat dugotrajnog izlaganja izvoru buke intenziteta preko 80 decibela. Sluh na ovaj način najčešće gube radnici u različitim fabrikama (pneumatski čekići, kompresori, razne mašine) usled dugoročne izloženosti industrijskoj buci. Pod najvećim su rizikom zaposleni u drvnoj, vojnoj, transportnoj industriji, agroprivredi i rudarstvu. Iako nismo verovali roditeljima, veoma jaka muzika takođe može izazvati oštećenje sluha, kao rezultat hronične akustičke traume. Preporuka je da izbegavamo stajanje uz sam izvor buke, posebno bez zaštitnih čepića, kao i slušanje muzike preko slušalica koje se stavljaju u spoljašnji slušni kanal, budući da korišćenje može izazvati privremeni ili trajni gubitak sluha i zujanje u ušima. 

Prema dostupnim podacima, vodeće profesionalno oboljenje u SAD je upravo oštećenje sluha. Na samom početku, oboleli uglavnom ima problem da čuje visoke frekvencije (oko 4000 Hz), što najčešće ne remeti svakodnevni život. Međutim, vremenom problemi sa sluhom postaju sve ozbiljniji, javlja se distorzija zvuka, što dodatno otežava razumevanje govora, posebno razlikovanje suglasnika s, f, h, č, š. 

Fizički i individualni činioci koji utiču na proces oštećenja sluha bukom

Stepen oštećenja sluha usled izloženosti buci može da varira od osobe do osobe i to u zavisnosti od individualnih činilaca. Pre svega, tu je životno doba. Osetljivost na buku je u korelaciji sa starošću osobe. To definitivno ne znači da s godinama stičemo imunitet na buku, ali svakako znači da bi najmlađe trebalo posebno zaštiti od izloženosti jakim zvukovima. Prethodna oštećenja sluha takođe igraju važnu ulogu, jer će već oštećen slušni organ teže odoleti daljim oštećenjima. 

Kada je reč o fizičkim činiocima, u obzir se uzimaju intenzitet, spektar, trajanje i ritam buke. Intenzitet buke je jedan od najvažnijih faktora, a smatra se jačina buke koja može izazvati oštećenja počinje od 80-90 decibela. Veće traumatizirajuće dejstvo imaju zvukovi visoke frekvencije, što apsolutno ne znači da duboki tonovi jakog intenziteta ne mogu izazvati oštećenja sluha. Kada je reč o ritmu, buka može biti kontinuirana i diskontinuirana, a stručnjaci smatraju da će veća oštećenja izazvati kontinuirana buka. Trajanje buke je takođe faktor koji se mora uzeti u obzir, budući da dugoročna izloženost buci od 85 decibela može izazvati nepovratna oštećenja. Za nezaštićeno uvo dozvoljeno vreme ekspozicije buci opada za jednu polovinu za svako povećanje od 5 decibela. Ekspozicija je ograničena na 8 sati za buku od 90 decibela, za 95 decibela iznosi 4 sata, dok je za buku od 100 decibela ograničenje 2 sata. Najveća moguća ekspozicija buci za nezaštićeno uvo je 15 minuta na 115 decibela.

Simptomi hronične akustičke traume i opcije lečenja

Simptomi mogu biti otološki (pogođeno uvo) ili opšti. Kada je reč o otološkim simptomima, oboleli često prvo prijavljuju tinitus (zujanje u ušima), da bi se kasnije pojavio i gubitak sluha (prvo zanemarljiv, a kasnije značajan). U početku su simptomi prisutni nekoliko sati nakon izlaganja buci i potom se povlače. Međutim, vremenom simptomi traju sve duže, dok ne postanu stalno prisutni. Takvi simptomi ukazuju na trajno oštećenje sluha. Oštećenje je simetrično, što znači da su pogođena oba uva.

Jak zvuk često prate vibracije, koje mogu nepovoljno uticati na centralni nervni, digestivni, endokrini, kardiovaskulrni sistem. Od opštih simptoma se najčešće ističu nesanica, razdražljivost, depresija, zamor, poremećaj varenja, kardiovaskularni problemi…

Medikamentozni pristup lečenju uglavnom ne daje rezultate. Oštećenja su najčešće trajna. Gubitak sluha može nepovoljno delovati na mogućnosti socijalne interakcije, te u velikoj meri utiču na kvalitet života obolelog. Neretko se kod obolelih može dijagnostikovati i depresija. Na svu sreću, rešenje ipak postoji i to u vidu slušnih aparata, koji se prilagođavaju potrebama svakog pacijenta. Slušni aparati vrše amplifikaciju zvukova iz okoline, te omogućavaju obolelima osobama da se vrate svom svakodnevnom životu, obavezama, aktivnostima i hobijima.

Hronično oštećenje sluha predstavlja profesionalno oboljenje, koje najčešće pogađa radnike u fabrikama. Konstantno se radi na preventivnim merama, kako bi se smanjio intenzitet buke koju proizvode industrijske mašine, a postoji i lična zaštita od buke u vidu optupatora, šlemova, kaciga, umetaka i mufova za redukciju buke. Radnike koji su eksponirani buci tokom radnog vremena, trebalo bi uputiti na audiometrijski monitoring barem dva puta godišnje. Ako ste i sami izloženi buci i prepoznajete simptome oštećenja sluha, lekaru se možete obratiti i samoinicijativno i tako reagovati blagovremeno i sprečiti razvoj ozbiljnih problema. 

Fotografija: pixabay.com/photos/hearing-aid-device-tool-macro-6797470/