Zlatno doba Kragujevca nastaje osamdesetih godina prošlog veka. Tome je ne malo doprineo krak železničke pruge Lapovo-Kragujevac koji je 1886. godine povezao ovaj grad sa glavnom arterijom Beograd-Niš i učinio ga trgovačkim centrom čitave zapadne i jugozapadne Srbije. Pored jačanja trgovine, osniva se više industrijskih preduzeća, pojavljuju se prve banke, jača zanatstvo i osniva se čitav niz privrednih, prosvetnih i kulturnih društava i udruženja. Otuda devetu deceniju XIX veka s pravom možemo nazvati zlatnom. U ovoj dekadi podiže se više zdanja značajnih za varoš, železnička stanica, crkva, brana na Lepenici, hoteli “Takovo”, “Gušić” i nove radionice u VTZ u kojima će se zaposliti kragujevačko radništvo.
Tekst, uz saglasnost autora, preuzet iz knjige "Stari Kragujevac" Boriše Radovanovića.
Okružno mesto, sa velikim brojem trgovinskih radnji i bakalnica doživljava veliku izgradnju i prve začetke urbanizacije. Velika regulacija i prosecanje ulice “odnosi ćepenke i starinske kuće” pokrivene ćeramidom, sa čardacima i doksatima.
Stanovništvo varoši uvećavalo se neprekidno iz godine u godinu. Sa nestankom turskih sokaka, duž prosečenih ulica koje su sa raznih strana vodile u grad bili su poređani dućani i kafane. Prema popisu iz 1866. godine u varoši su bile 1404 radnje. U ovoj deceniji osnivaju se pevačka društva koja imaju za cilj da razonode varošane. U gradu su aktivne mnoge građanske pevačke družine: “Šumadija”, “Miloš Veliki”, “Pevačka požarna družina”, “Kolo srpskih sestara”, “Muzičko društvo” i “Crkvena pevačka družina”.
U ovom periodu osnovana su društva: Streljačka družina (1881), Lovačko društvo (1887), Konjički klub (1889), Kragujevačko žensko društvo, Kolo srpskih sestara, Gimnastičko društvo (1894).