Skver

Ćuretove pustolovine: MOJA JUŽNA AMERIKA (Šesti deo)

Autor: Dušan Đurić Ćure
14:30 | Nedelja, 27 01 2019

Kragujevčanin Dušan Đurić Ćure, poznat kao veliki ljubitelj putovanja, otisnuo se u novu avanturu, a ovog puta o svojim pustolovinama nam piše iz Južne Amerike.

Kao i na dosadašnjim putovanjima, Ćure piše u dahu, kad "ugrabi" koji minut između dva obilaska, sa mobilnog telefona, pa vam se unapred izvinjava na greškama. U celosti i verodostojno vam prenosimo njegov putopis.

Pakovanje u bus kojim ćemo celonoćnom vožnjom putovati do Kopakabane, grada na mitskom jezeru Titicaca koje 60% pripada Peruu a 40% Boliviji, 180km dugačko i 80 km široko, na 3900m nadmorske visine, je nov doživljaj pošto nikada nisam putovao spavaćim busom, tj busom kojim se sedišta obaraju za spavanje. Napuštamo Kusko i krećemo ka Boliviji. Prespava ceo put tako da me probudiše ispred same granice. Imali smo sreću da vizu uzmemo u Kusku za 30$ jer je ovde na granici 100$. Prođosmo izlazni punkt u Peruu i taman da pređemo u Boliviju kad na granici neka ozbiljna svečanost. Sa jedne strane neki zvaničnici, prekoputa mnogo Bolivija a u narodnim nošnja a, na vrhu bina sa koje se čuje voditelj programa a suprotno vojska u punoj ratnoj opremi. Sa razglasa trešte neke koračnice i žena koja u transu vodi program. Hvala narodu Perua na ovakvom ispraćaju i narodu Bolivije na dočeku. Suza da krene. Po završenoj ceremoniji Boliviji se skupiše u grupe i po zastavama videh da su to neke oblasti, i svakoj od njih se obrati sekretar partije. Moćno. Stigosmo na obale Titicace u Kopakabanu koja ima oko 6 000 stanovnika i tumačenje imena da je nastalo od reči Aimara kota kahuane što znači pogled na jezero li od indijanskog naziva za boga plodnosti Kotakavana. Titicaca je sveto jezero Inka iz koga je bog poslao prvog kralja Inka Manka Kapu i njegovu sestru Mama Okljo , koji su se kasnije uzeli da odu na ostrvo Isla del Sol da obrazuju ljude. Smestismo se u hotel i pravac na klopu. Izbor jedna baka koja pored jezera prodaje Trucha ribu prženu u ulju. Naravno klupice i jede se sa kolena. Odavno ništa slađe ne pijedo. Riba sveža da svežija ne može da bude. Vrh. Danas je badnji dan, posti se. Šetamo se uz jezero, pa sedosmo da kuliramo u jedan kafić i eto večeri. Pošto je Bolivija na 5 sati razlike od Srbije smrkava se oko 19:30h, dok je Peru na 6 sati razlike pa se i smrkava sat ranije. Sumrak čudesan, neverovatne boje na oko 4 000m nadmorske visine. Bukvalno smo svi hipnotisani njime. Tanko se obukli jer je Sunce peklo al čim zađe debela ladovina. U celom gradu nestade struja tako da bolje izbora od horizontalne nema. Što kažu kako sam legao tako sam zaspao.

Hotel je ekstra a i doručak kojim dominiraju voće i sokovi, ali mene zaokupiše 4 vrste sira pa sam u ih sledovanje za ceo hotel. Imamo 2 sata slobodno pa obiđosmo katedrali koja je veliko Svetilište a posvećena je Bogorodici od Kopakabane koja je zaštitnik Bolivije. Crkva je sagrađena na temeljima glavnog hrama plodnosti Katakavane. Kopakabana je bilo sveto mesto i pre španskog osvajanja. Najveće pljačke je doživela tokom ratova za nezavisnost. Pre 1534 god Kopakabana je bila ključ za drevno svetište Inka i proroćište prihvatajući status koji su mu dali Ajmarci. Španci naravno odmah prebacuju svoje sveštenike i preobrazuju ga. 1582 godine unuk vladara Inka Manke Kapaka očaran likom Bogorodice pravi jedan kip kome se pripisuju mnoga čudotvorna dejstva. I dalje Ajmarci i Boliviji iz celog sveta dolaze ovde na hodočašće. Najbitniji verski datumi su im 2 februar i 6 avgust. Zatim se popesmo se na ogromno brdo koje je na samoj obali, i na čijem vrhu je svetilište. Nekoliko poređani kamenih katoličkih obeležja sa krstovima. Opet dušu da ispustš dok se penješ. Sa toga na pijac prešarenih boja i starijim bolivijkama u nošnja a koje na čaršavima prodaju neke svoje poljoprivredne proizvode. 

Čamcem se prebacujemo na Isla de Sol, sveto ostrvo Inka gde od pristaništa, do našeg hostela ima jače od sat neverovatnog uspona koji iz nas izvlači poslednje atome snage, a Bogami i nešto nadprirodno. Klinac koji nas prati donosi Munju jer vidi da nije zajebancuja stanje grupe. Stigosmo a ono stvarno pogled koji leči sve. Na samom vrhu brda, na takoreći litici. Celo jezero na dlanu. Branko i Ja krenusmo ponovo do jezera nizbrdo da se okupa o u jezeru. Ipak je ovo jedno od najvećih hodočašće Inka. Dušu ispusti dok ne stigoh na plažu. Ona polupusta. Samo neke španjolke na njoj. Okupasmo se a voda ništa specijalno hladna, oko 15 stepeni. Ipak je ovo sveto mesto. Nazad do smeštaja laganih sat i po a možda i jače. Na svako malo ravnog što smo naišli odležasmo po desetak minuta. Predveče je pa se i lokal i vraćaju kućama terajući ovce i magare. Stigosmo da pojedem po supu, malo se odmorimo i onda na zajedničku večeru, Božić je. Mada jedosmo Truchu mesto božićnjara. Napolju nebo vedro zvezde da dodirne. Neki imaju aplikacije na telefonu da kad ga usmeri ka nebu on prepozna koje je sazvežđe. Vrh fora. Ali umor stiže jer 3 strašna penjanja sam imao danas tako da je krevet najrealnija opcija.

Ostrvo ima neverovatno istoriju. Iskopavanja su potvrdila da je na njemu bilo naselja 3 000 godina pre Hrista. Smatra se da je Intija andsko božanstvo koje se identifikuje kao Sunce poslao svog sina Manko Kapaka i da je on izašao iz stene Titi Kala(planinski mačji kamen) i da je tada Sunce obasjalo ostrvo. Pokazalo se i da je ostrvo bilo spojeno sa kopnom zemljani delom sve do 2200 god pne jer su na njemu nađeni isti predmeti kao i na kopnenim delovima, kao i da je neprestano naseljeno od 2200 god pne. Na ostrvu postoji veliko naselje Tivanaku u kome je Chucariputata bilo glavno ritualno Svetilište iznad Titi Kale. Odmah iznad Chucariputata se nalazi stena Murokata koja je bila sveta stena kulture Tivanaku. Osvajanjem ove oblasti od strane Inka zona Titi Kala je postala jedno od najvažnijih mesta hodočašća. 

Nakon doručka spustismo se u pristanište i krenusmo nazad ka Kopakabanu. Branko i ja kao u dolasku popesmo se na krov broda i što bi rekli sa vetrom u kosi, tj preko kapuljača provozasmo se dobrih sat. Malo slobodnog vremena i u bus za La Paz. Posle divna dva dana odmora ponovo kreće pun gas.
 

Galerija slika