Kragujevčani

Igor Ivanić Rebit: Posao iz snova u tropskom raju

Autor: Jovana Mladenović
11:55 | Nedelja, 19 06 2016

Pre godinu dana je mislio da je najnesrećniji čovek na svetu - nije dobio posao, bio je dužan par hiljada evra, budio se utučen, a još i okružen namrštenim licima, ponekad je bio i uplakan, pio je, a često i razmišljao da digne ruku na sebe. Danas, Igor Ivanić, koga svi u Kragujevcu znaju po nadimku Rebit, radi posao koji voli na jednoj od najpoželjnijih i najlepših destinacija na svetu, nema dugove i ima nešto ušteđevine, kao i priliku da nauči mnogo i napreduje, a oko njega su uvek veseli ljudi, pa se i sam srećan budi svaki dan sa osmehom "od uva do uva".

Oduvek je bio "klinac" koji pravi gluposti, pa je i srednju školu završio vanredno. Kaže da ga ni fakultet nije zanimao, mada je možda trebalo da završi neki privatni, ali nije hteo poklon diplomu. Počeo je da radi sa 17 godina, na poslovima kojih je neke vršnjake bilo sramota, recimo na bižuteriji kod Pionira. Kaže, trebala mu je "kinta", a roditelji niti su mogli toliko da priušte, niti je, priznaje, zaslužio. Ubrzo je počeo da se bavi onim što i sada radi i u čemu uživa - pravljenjem koktela i smišljanjanjem novih.

bar"Preko" se obreo slučajno, u avgustu prošle godine. Sreo je drugara koji mu je dao neke kontakte, odradio desetak intervjua i, kako kaže, uboo premiju - zaposlio se u restoranu u Kataru koji je 5 godina proglašavan najboljim na Bliskom istoku. Do pravljenja koktela se ne dolazi odmah, prolazi se kroz sve delove servisa, a kada je stigao do tog cilja, posao je bio gospodski. U Kataru je ipak bilo teško, previše radnih sati, malo odmora, a pritom je zemlja zatvorena, nema opuštanja ni na plaži, samo u sobama. Nije bio 100 odsto srećan. Opet je slučajnost učinila svoje - upoznao je gosta koji mu je preporučio Sejšele i ubrzo se obreo na ostrvu, u resortu sa 5 zvezdica i sa konceptom tropskog bara. Dok radi ima pogled na malu reku koja prolazi kroz resort i na plažu, svako veče nastupa kubanski bend, atmosfera je topla i u potpunosti mu odgovara. "Uopšte nije poenta otići, nego pronaći mesto gde možeš da radiš ono što voliš, a da od toga možeš i da živiš. U Srbiji, gde mesečni troškovi premašuju zaradu i gde vladaju izuzetno negativna energija i pesimizam, nisam više mogao da budem srećan", kaže Rebit.

terasaSejšeli su, kako nam Igor opisuje, čudna zemlja, a on je na najvećem od stotinak ostrva. Tropsko je vreme, topla atmosfera, mada ponekad kiša zna da pokvari dan, a na plaži je kad god za to ugrabi slobodan trenutak. Ljudi su usporeni, više se kasni nego što se žuri, opušteni su, možda i pomalo lenji. Fascinira ga prevoz autobusom, kao da se vraćaš 50 godina u prošlost - otvorena stakla, stari fenovi umesto klime, truskanje. Putevi su uski sa lakat krivinama, stalno se ide uzbrdo-nizbrdo, pa su ostrvljani dobri vozači. Po celom ostrvu su resorti, ima bazena na vrhu planine, vodošada u šumi, priroda je svuda fascinantna i mnogo je mesta koja moraju da se vide. Kaže da se ponekad oseća kao da je u Knjizi o džungli, zato je najbolje uzeti kartu u ruke i krenuti u obilazak. U Kataru je pravio selfi sa kamilom, a sada planira sa džinsovskim kornjačama koje žive na ostrvu i susret sa njima je pravi doživljaj. Nedaleko od mesta gde je smešten je i grad gde istražuje ostrvsku kuhinju i ide u teretanu. Druži se sa ljudima sa posla, tu su i dve Srpkinje, a na ostrvu ima oko desetak naših ljudi. Zna momka iz Šri Lanke koji uči srpski i govori kao da mu je maternji jezik, pa čak peva i naše pesme.

Za razliku od Srbije, gde jedan čovek "leti" svuda po šanku i kafiću, u inostranstvu se zna ko šta radi i Rebitov posao su samo kokteli. To i nije baš "samo" uzmemo li u obzir da "u malom prstu" ima stotinak koktela od kojih je većina "autorsko delo" resorta u kome radi, odnosno samo se na tom mestu prave. Miksologija nudi neiscrpne mogućnosti, pa najviše uživa kad dođe trenutak da nekom stalnom gostu na licu mesta osmisli koktel koji bi, po njegovom mišljenju, pogodio ukus. U trenutku, bez pripreme - to je i moto kojim se vodi generalno u životu. Kaže da žene uopšteno vole slatke koktele, tropske, jarkih boja, a kod muškaraca može kakva god improvizacija, samo da boje ne budu šarene. Greške nema ako se igra na kartu koktela sa viskijem, a to se dopalo i mnogim poznatim ličnostima koje je uslužio, pa i, u Srbiji popularnom među ženskim rodom, Sulejmanu Veličanstvenom iz istoimene turske serije. Kad nekome kaže da je iz Srbije, iznenadi se koliko puta na engleskom čuje pitanje da li ima Šljivovicu? "Najbitnija sporedna stvar na svetu", fudbal, kao tema ga prati čak i na ostrvu, jer mu je stalni gost predsednik Fudbalskog saveza Sejšela koji dobro poznaje našu reprezentaciju i konstantno ga zadirkuje da nismo jači čak ni od njih i da ni mi ne možemo da se kvalifikujemo, a pritom treba uzeti u obzir činjenicu da njihova zemlja ima samo 90.000 stanovnika.

kamila"Bartending je bio hobi koji je u međuvremenu postao posao, više opsesija i ljubav prema ukusima kako alkoholnih, tako i bezalkoholnih pića, odnosno koktela, i stvaranju novih prema osećaju za spajanje ukusa. Njega imaš ili ne, a nadgradnja u vidu flertendinga, ili bacanja flaša i pravljenja spektakla od toga je već nešto što svako može da nauči", objašnjava Igor. Zato svoj posao vidi i kao vid umetničkog stvaralaštva - spajanja ukusa voća, povrća, alkoholnih pića, sokova i sirupa, a osmeh zadovoljnog gosta mu uvek ulepša dan i kaže da nema bakšiša koji to može da zameni. Cilj mu je da napreduje u poslu, nauči što više i dođe do najviših pozicija, što se realno može i postići, da putuje i radi ono što voli. Još neko vreme se ne bi vraćao u Srbiju, sem na odmor. Negde postoji ideja da otvori svoj bar, ali, pošto ne voli da planira, ni o tome ne bi monogo pričao.

plažaKragujevac je, kaže Igor, bio lepši dok je bio dete, mada ga voli i sada, ali sve manje voli ljude u njemu. Kaže da više nema pozitivne energije kao nekad, ljudi se ne smeju, sve je sivo, ali možda je ipak sve u tome da je nekad bio mlađi pa je on sam drugim očima gledao na stvar. Prva asocijacija na grad su mu lokalne stvari - Čika Dača, Radnički, Veliki park, njegovo naselje Lepa Brena koje mu izgleda kao stari deo grada. Kako se približavao osamnaestoj, sve više ga je privlačio centar, Lole Ribara, Glavna, a da može, vratio bi Džobs. Sada kad je daleko, nedostaje mu porodica koja mu je uvek bila podrška i "gurala" ga napred. Fali mu kuća, majka, kafa, njegov krevet, izlasci. Često mu zamiriše i pileća Karađorđeva, koja je najslađa u sitne sate, posle grada. Svakog vikenda ga društvo zove iz kafane, šalju mu delić atmosfere, a muzika ga pozdravlja kao da je tu. Za razliku od slika obasjanih suncem i bojama koje Igor svojima šalje, njihove priče sve su mračnije, što ga rastužuje. Nedostaju mu i Kragujevčanke, najlepse su, ali, kaže, snašao bi se i na Sejšelima nekako.

Poznat je po tome da je iskren, direktan, bez dlake na jeziku, a to je znalo da ga košta. Kaže da je njegov svet crno-beo i da ne voli ništa između, pa tako i njega ljudi ili obožavaju ili ne podnose. Na društvenim mrežama ne cenzuriše svoje mišljenje, neko se smeje njegovim statusima, neko kaže da l je moguće da je to rekao, neki misle da je odvratan. Ljudima bi poželeo da budu iskreniji, da imaju više želje za napretkom u svemu što rade, veruju u boljitak i neguju pozitivne misli, da se ne mršte i ne zavide ako je neka osoba bolja, već da teže da dostignu i oni više, da "guraju" napred i sebe i druge, i ne budu previše sivi i neraspoloženi.

Galerija slika