KragujevčaniFoto: Darko Riot

Intervju: MINA ĐORĐEVIĆ - “Ljubav prema plesu uvek pobedi”

Autor: Milica Lazović
12:00 | Sreda, 07 12 2022

Ples je svojevrsna umetnost i svaki plesni pokret stvoren od strane plesnog umetnika je priča za sebe. Ples nije tehnika, već način izražavanja pojedinca i njegove strasti. Kragujevčanka Mina Đorđević ne pleše samo telom, već i srcem i dušom, i to je ono što je od samog početka gura da bude što bolja. Na tom putu kom se ne nazire kraj postala je višestruki međunarodni ponos našeg grada i ne planira da se na tome zaustavi.

Kragujevčanka Mina Đorđević ima 20 godina i trenutno živi u Beogradu. Studira pravo, a plesom se bavi osam godina. 

Kojim plesom se baviš i zašto si se opredelila baš za tu vrstu plesa?

Trenutno sam najviše fokusirana na hip hop, ali sam godinama trenirala intenzivno disco dance. Nikada nisam mogla da se opredelim samo za jednu vrstu plesa. Obožavam energiju koju nose ovi plesni stilovi, iako su različiti i svaki je na svoj način lep. Brzina i elegancija koju nosi disco dance se ne može porediti sa energijom i jačinom koju hip hop ima.

Kada, kako i zašto si počela da se baviš plesom?

Od malih nogu sam volela muziku i pokret, ali sam ples počela da treniram tek sa 12 godina, na nagovor drugarice. Nakon nekih godinu dana provedenih u jednom klubu, svoju plesnu porodicu sam pronašla u plesnoj školi ,,La Luna”. Kada sam videla kako izgleda trening plesa, bila je to ljubav na prvi pogled. Tražila sam način da ispoljim i svoju kreativnu stranu i da zadovoljim svoju potrebu za fizičkom aktivnošću, tako da sam zato odlučila da se oprobam u plesu. Od tog prvog treninga do sada, ples je sastavni deo svakog mog dana.

Šta je to što, po tvom mišljenju, izdvaja ples od drugih umetnosti?

Ples je specifičan jer zahteva mnogo rada i ulaganja, žrtvovanja koja ne vide ljudi van plesnog sveta. Ples je sport koliko i umetnost, tako da plesač mora biti veliki sportista koliko i veliki umetnik. Emocija i energija koje plesač može da probudi u publici ne mogu se doživeti ni sa jednom drugom umetnošću.

Na koji način unosiš svoj pečat u svoje plesne tačke?

Svaki plesač ima nešto specifično dok igra. U svojim plesnim tačkama dajem se cela, igram svim srcem i trudim se da budem sve bolja i bolja.

Koja takmičenja na kojima si učestvovala bi izdvojila kao posebno draga?

Najdraža takmičenja su mi međunarodni festivali u organicaciji La Lune. Serbian International Dance Festival se održava dva puta godišnje, u junu u Jagodini i u decembru u Vrnjačkoj Banji. Sa tih takmičenja uvek imam najlepše uspomene. Na tim festivalima imam priliku da se vidim sa dragim ljudima iz drugih gradova sa kojima nemam vremena da se vidim privatno. Nema lepšeg osećaja nego kada nastupamo ispred publike pred kojom smo odrasli jer su nam prva takmičenja bila upravo u Jagodini i Vrnjačkoj Banji. Ovog decembra smo nastupile Miljana Sazdanović, Martina Kračunović, Anja Nikolić, Dostana Nikolić i ja u kategoriji mala grupa hip hop A odrasli i osvojile smo nagradu za najbolju malu grupu na celom takmičenju. Upravo ti festivali su nam dali motivaciju da se spremamo za Evropsko prvenstvo koje će se održati sledeće godine u junu.

Kako uspevaš da uklopiš svoju plesnu karijeru sa ostalim obavezama?

Ponekad je teško, nekad je veliki umor, ali ljubav prema plesu uvek pobedi. Obrazovanje mi je veoma bitno i ono se nikada ne sme zapostaviti. Zato se trudim da balansiram i fakultet i ples, iako to nekad rezultira manjkom sna, ali mi je značajno da budem uspešna na oba polja. Takođe radim sa decom, i njima želim biti primer kako dobrom organizacijom mogu da postignu sve i da ništa nije neostvarivo ako se tome posvete.

Sarađivala si sa pevačicom Angellinom. Kakvo je to iskustvo bilo za tebe i šta ti je ta saradnja donela? 

Pre svega to iskustvo mi je donelo prijateljstva za ceo život. Ne postoji lepši osećaj nego deliti scenu sa umetnikom poput Anđeline. Energija na probama i nastupima je bila predivna, i svaki nastup je poseban na svoj način. Upoznala sam mnogo divnih ljudi i zbližila se sa nekima koje sam samo poznavala. Celo leto sam putovala i provela sa mnogo dragim ljudima za koje sa sigurnošću mogu reći da su mi prijatelji za ceo život. Stekla sam mnogo iskustva na sceni, samopouzdanje mi je veće i napredovala sam. Koreograf je bila Kristina Stojanović Kriss, sa kojom je takođe bilo uživanje raditi i mnogo sam naučila od nje. Definitivno je celo iskustvo bilo za pamćenje i nisam mogla ni da sanjam koliko će mi lepo biti. Osećala sam se ispunjeno i istinski srećno dok sam radila i jedva čekam nove projekte.

Imala si priliku da plešeš i van granica naše države. Ispričaj nam nešto o tome.

Imala sam tu priliku da se takmičim u Makedoniji, Bosni i Hercegovini, nastupam u Crnoj Gori, ali kao najveću priliku izdvojila bih takmičenje u Italiji 2019. godine. Pripreme za to takmičenje su dugo trajale i trebalo je sve to finansijski ispratiti, ali je samo iskustvo bilo vredno svega. Imala sam priliku da uživo vidim najbolje plesače disco dance-a i plešem sa njima. Videla sam prelepa mesta i stekla uspomene za ceo život. U planu za sledeću godinu imam dva inostrana takmičenja, jedno u Švedskoj, jedno u Makedoniji. Iako nisam planirala da se takmičim ponovo u disco dance kategorijama, moj novi kostim koji je radila pretalentovana Nataša Stefanović iz Kragujevca mi je ponovo probudio želju za velikim takmičenjima u inostranstvu.