Kragujevčani

Ivan Petrović Yugoslavia: Emocije jedini način da se bilo šta radi na pravi način

Autor: Jovana Mladenović
12:21 | Nedelja, 25 06 2017

Kragujevčanin Ivan Petrović u narodu je poznat kao Petrovitz Yugoslavia. Bavi se puštanjem muzike, organizovanjem muzičkih događaja i humanitarnih žurki, stage menadžer je Explosive bine Arsenal festa i menadžer kvaliteta u firmi koja se bavi međunarodnim transportom robe. Uz sve to, kreator je FB stranice posvećene liku iz Simpsonovih Troy McClure-u, odnosno tragično preminulom kanadskom glumcu Philu Hartmanu koji stoji iza njega, a za koju administratorski posao sa našim sugrađaninom vodi lično glumčev rođeni brat. Bicikla i trening, ali i poezija, to su hobiji našeg sagovornika, čoveka emocije, skupljača dana, časova i trenutaka, kako to za sebe kaže.

Muziku pušta iz ljubavi, sa ciljem da svoju emociju kroz set koji kreira prenese na publiku, da se svi lepo provedu kao što on uživa dok je za miks pultom, da se razmene pozitivne enrgije, a novac u svemu dođe kao propratna okolnost, pa zato Petrovitz Yugoslavia kaže da sebe ne smatra DJ-em, već entertainer-om. Ime po kome je u tom svetu poznat odražava ne samo potrebu da bude upamćeno, a ne ono koje samo "prođe kroz uši", kao što bi bilo sa Ivan Petrović, već i crtu njegovog karaktera. Inspiraciju za nick koji će biti prepoznatljiv ljudima - Petrovitz Yugoslavia, dobio je iz fima Munje, ali asocijacija su i nekada čuveni bokseri Jugoslavije, koje su na takmičenjima predstavljali prezimenom uz dodatak Yugoslavia. I on je, kaže za sebe, bokser, borac u životu, koji pokušava da nađe svoje mesto pod suncem, s vremena na vreme posrne i padne, ali se uvek podigne, uči na svojim greškama i nastavlja da se bori dalje. Kada je, isprva na lokalnom nivou, počeo da se bavi puštanjem muzike, lutao je od rock’n’rolla do rapa, a odlazak na jedan festival elektronske muzike 2000. godine u Barseloni bio je prekretnica za odluku da se tome aktivno i ozbiljno posveti, te da iskristališe svoj muzički pravac - to je elekstronska muzika, techno. Od 2005. godine je baš aktivan sa nastupima i u komunikaciji sa svim bitnim imenima regionalne i evropske scene i polako jednog po jednog DJ-a dovodi u Kragujevac. Najboljom godinom u karijeri smatra 2015., kada je nastupio na tri najveća festivala elektronske muzike u zemlji - Exitu, Love Festu i Arsenal festu. Nađe se i pred publikom u Beogradu, Novom Sadu, i drugim velikim gradovima naše zemlje, Rumuniji, Bosni, a sugrađani ga u zadnje vreme mogu čuti u Ćirilici i Hemingwayu, gde se veče kada nastupa naziva "cadrio night".

Pre pet godina postao je urednik i voditelj ClubLife RadioShow emisije koja se bavi dešavanjima na klupskoj sceni Srbije i regiona, a exclusive mixeve dobijao je od najjačih imena kao što su Audiojack, Nina Kraviz, Adriatique, Atapy, Daniel Dexter, Nhan Solo, Dejan Milićević, Lea Dobričić... Časopis Urban Bug uvrstio ga je 2014. godine u top 100 DJ-eva Srbije i Petrovitz Yugoslavia postaje i PR takmičenja Afirmisanje.DJ, koje je imalo za cilj da na brojnim festivalima elektronske muzike mladim i neafirmisanim DJ-evima pruži priliku da nastupe pre headlinera. Lov na talente nastavlja i kroz angažman na Arsenal festu. U njegovu ideju da se na Arsenal uvrsti elektronska muzika, ekipa iz Doma omladine i producentska kuća Long play verovali su, pa je Yugoslavia postao stage menadžer Explosive bine gde dolaze imena kao što su LTJ Bukem, Stamina MC, Atapy, Dejan Milićević, Lea Dobričić, Battric&MiVu, Gramophonedzie, Someone Else, Adam Touch, Fakir, Klaus, Wise D & Kobe, Codex, Nikola Vemić, Kristina Lalić, Mihai Popoviciu, Alexander Kowalski, Jeremy, Bokee, Marko Vuković... Ovogodišnji Arsenal, upravo završen, ispunio je očekivanja, atmosfera je bila fenomenalna na svim binama, smatra naš sagovornik i kaže da uljuljkivanja u uspehu nema, već se na krilima te pozitivne energije kreće u rad za naredni. Žali što Kragujevčani još uvek ne prepoznaju dovoljno koliki je brend za grad Arsenal fest, što, recimo, razumeju Novosađani koji se svi stave u funkciju dešavanja oko Exita. 

Pre desetak godina Ivan je kreirao Facebook stranicu posvećenu velikanima našeg glumišta poput Gidre i Čkalje, a onda se 2010. godine "bacio" na Simpsonove. Hteo je da vidi ko stoji iza lika Troy McClura i tako zašao u svet glumca Phila Hartmana  koji je  tragično izgubio život 1998. godine, ubijen na spavanju od strane svoje supruge. Pored glume, bavio se muzikom, pravio humanitarne događaje, bio komičaš, šoumen, a Ivana je potresla njegova sudbina. Odlučio je da napravi stranicu posvećenu tom fikcionom crtanom junaku i za mesec dana ona je imala tada neverovatnih 50.000 pratilaca, a za dva meseca već 200.000 iz celog sveta. Stranica je bila ugrožena od strane administratora Facebook mašinerije, koji su zahtevali potvrdu o autentičnosti i svrsi postojanja, inače bi administratorska prava bila ukinuta i bilo kakvo objavljivanje novog materijala onemogućeno. Na mejl Facebooku odgovorio je, ni manje, ni više, nego Hartmanov rođeni brat sa kojim je naš sagovornik stupio u kontakt i koji je bio zadivljen i dirnut time da neko u Srbiji toliko poštuje njegovog pokojnog brata i na taj način promoviše njegov lik i delo. Mada ih je bilo tada više od 80 na mreži, Ivanova stranica postala je jedina ofocijalna, a Hartmanov brat se uključio u administratorstvo. Ovaj uspeh upao je u oči i hakerima koji su ukrali stranicu, a da se ona vrati Ivan i Hartmanov brat morali su, na kraju, da se obrate Anonimusima Kanade, koji su zaista i spasili stvar. Pokrenuta je velika kampanja u javnosti u čast pokojnog glumca, Hartman je pobedio u izboru Canadian Walk of Fame, a dobio je i svoju zvezdu slavnih u Holivudu. Ponude za prodaju stranice ne prestaju da stižu, Ivanu je nedavno pristigla i jedna teška 80.000 dolara, ali, kaže, nema tih para...
 
Ivan je predsednik Udruženja Industrija kreativnih rešenja, koje se bavi organuzacijom humanitarnih događaja i žurki elektronske muzike. Ponosan je na svaku priliku da svoje ime stavi u službu humanosti, da animira ljude da nekome pomognu, a i kolege da se priključe, kao onda kada je sa Leom Dobričić prikupljao sredstva za pomoć porodici Radovanović iz Knića kojoj je izgorela kuća. Ovom prilikom apeluje na ljude da ponekad pošalju SMS na 5757 i tako, putem fondacije Podrži život, pomognu nekom detetu, ili posete mališane u Kneginji Ljubici. 

Voli da putuje, obilazi muzička dešavanja, da se druži, šali i bude okružen pozitivnim ludima; voli muziku, bilo da je sluša ili pušta. Nema čoveka koji ga zna, a da ne zna za njegovu ljubav prema Barseloni, gde je naš sagovrnik baš i putovao pre nekoliko dana. Grad je obilazio biciklom, spojio lepo i korisno i na Sonar off žurkama tokom čuvenog festivala uspostavljao kontakte sa mladim DJ-evima koji će se možda sledeće godine naći na Arsenalu. Stvar koja ga odvaja od drugih je što ne podleže stereotipima vezanim za poziciju nekoga ko se bavi puštanjem muzike- nema poroke, alkohol, cigarete, droge nisu u njegovom fazonu. Svakodnevnica su mu poslovi administracije, međunarodni transport je živ 24 sata, pa mu hronični umor i nenaspavanost nisu strani. San hvata na afterima i nema prevoznog sredstva u kome nije spavao, a često sa žurke ide pravo na posao. Svu negativnu energiju izbaci na treningu kod Đure ili u vožnji biciklom, a emocije koje ga u svemu pokreću često utka u poeziju, mada je retko ko u prilici da je pročita. Žali što je danas romantika svedena na patetiku, što je pokazivanje emocija postalo nenormalna stvar, smatra da kavaljerstvo nikada neće izaći iz mode. Ljut je na svoj grad u kome se gubi sve ono što je nekad valjalo za klabing, a i na medije u kojima popularnu "kulturu", odnosno gomilu gluposti, promovišu starlete.

U galeriji koja sledi pogledajte više fotografija.

Foto: Jovan Živanović; Laki Lazarević

Galerija slika