Radio uživo
Proizvodnja organske hrane sve više dobija na popularnosti u regionu, a za to postoje brojni razlozi. Pored očuvanja ekosistema i izbegavanja dodatnog zagađenja vode, vazduha i tla, organski dobijene namirnice su dobre za zdravlje ljudi, te stoga potražnja za njima ne jenjava - šta više, iz godine u godinu sve je veća.
Prilikom organskog uzgoja voća, povrća, žitarica, industrijskog i krmnog bilja ne koriste se pesticidi i organska đubriva, a u uzgoju stoke nije dozvoljena upotreba antibiotika i hormona rasta. Naravno, u organskoj proizvodnji jesu dozvoljena pomoćna sredstva, ali strogo su propisana pravilnicima, o čemu će biti reči u nastavku teksta.
Površina obradivog zemljišta pod organskim usevima se u Srbiji povećava, ali daleko je ispod potreba tržišta, te stoga ima prostora za uključenje mnogo više poljoprivrednih gazdinstava u ovu oblast proizvodnje. U Evropi je trenutno svega 8.5% obradivog zemljišta pod organskim usevima, a do 2030. godine planira se da se poveća na 25%. U ukupnu računicu ulazi i Srbija, u kojoj je u odnosu na 2012. godinu danas čak 40% više organskih zasada.
Šta je domaće poljoprivrednike navelo da se okrenu ovoj grani proizvodnje? Dobra prilika za zaradu je jedan od prvih razloga. Organski proizvodi se ne lageruju i ne čekaju na dobru cenu otkupa - stalno su deficitarni, potražnja je konstantna tokom cele godine, a samim tim kompromisa oko cena nema.
Organske namirnice su često i po pet puta skuplje nego GMO proizvodi ili namirnice dobijene standardnim metodama uzgoja.
Kako se uključiti u organsku proizvodnju?
Za svaki region zemlje postoji nadležna kontrolna organizacija kojoj se potrebno obratiti. Sa kontrolnom organizacijom se potpisuje ugovor, gazdinstvo dobija evidencioni broj, a nakon provere stanja zemljišta i ispunjavanja uslova može da otpočne organsku proizvodnju.
Ako su na zemljištu prethodno bile uzgajane biljne kulture standardnim metodama, biće neophodno pričekati da prođe period konverzije.
Organska proizvodnja obavezuje proizvođače da poštuju norme navedene u pravnim aktima koje regulišu ovaj proces. Zakon o organskoj proizvodnji određuje suplementaciju za ishranu i zaštitu poljoprivrednih kultura i zemljišta, kao i đubriva, proizvode za čišćenje i dezinfekciju, proizvode za ishranu stoke i suplementaciju u ishrani. Zakonom o organskoj proizvodnji određeni su i dozvoljeni aditivi, vrsta ambalaže u koju se pakuju organski proizvodi, ali to nije sve.
Prilikom organske proizvodnje nije dozvoljeno koristiti istu mehanizaciju za obradu organskih i proizvoda koji se uzgajaju standardnim putem. Poljoprivredne mašine, mašine za pakovanje i lepljenje etiketa i slično - mora biti pravilno očišćeno i dezinfikovano nakon što dođe u dodir sa GMO namirnicama ili striktno namenjeno samo za organske useve.
Ukoliko poljoprivrednici žele da ostvare maksimalni profit organskom proizvodnjom, preporučuje se da celokupni proizvodni proces završe na sopstvenom gazdinstvu. Prodaja industrijskih šivaćih mašina i mašina za pakovanje uklanja potrebu za plaćanjem uslužnih delatnosti, šta više - poljoprivrednici ovu uslugu mogu ponuditi i drugim gazdinstvima i na taj način ostvariti dodatni profit.
Kako profitirati organskim uzgojem?
Prosta logika nas navodi na zaključak da što je veća površina zemljišta pod organskim usevima, to je bolja mogućnost zarade, međutim to nije sve. Kako bi iskoristili maksimum, poljoprivrednici bi trebali da vrše plodored, odnosno da smenjuju biljne kulture po godišnjim dobima odnosno sezonama. Nakon što je jedna uzbrana ili požnjevena potrebno je zasejati narednu. Na ovaj način se ostvaruje maksimalna efikasnost i samim tim - maksimalni profit, jer robe za prodaju ima tokom cele godine - prispeva stalno.
Naravno, poljoprivredni proizvođači treba da istraže koje su biljne kulture najtraženije na tržištu, kako domaćem, tako i tržištu EU, obzirom da se velika količina organskog uzgoja izvozi.
Britanski stručnjaci za organsku proizvodnju su napravili grubu procenu o minimalnoj količini obradive površine neophodnoj kako bi poljoprivredno gazdinstvo ostvarilo zaradu organskom proizvodnjom. Oni ističu da je dovoljna površina od 800 kvadratnih metara, dok poljoprivrednici u regionu navode 1 hektar kao minimum za zaradu. Prinosi sa dva hektra mogu da izdržavaju jedno domaćinstvo, ali pod uslovom da se ne plaća najamna radna snaga, već da isključivo članovi domaćinstva vrše poslove vezane za proizvodnju.
Ipak, plodored ostaje najisplativija opcija. Domaći poljoprivrednici navode da ukoliko bi se na površini od 1ha tokom godine smenjivalo sezonsko voće i povrće, čist profit koji preostaje bi mogao da iznosi 2 ili čak 3000 evra, zavisno od biljnih kultura koje se uzgajaju.
Koje biljne kulture postižu najbolju cenu otkupa?
Sertifikovani organski proizvodi postižu najbolju cenu otkupa, a sledeće biljne kulture su uvek na dobroj ceni i uvek tražene:
● Žitarice: pšenica, kukuruz, heljda
● Voće: jabuke, šljive, jagode i maline
● Povrće: spanać, blitva, rukola, batat, grašak, tikvice, krompir.
● Začinsko bilje: lavanda, menta, origano, estragon, matičnjak, maslačak.
Kako bi ostvarili maksimalnu zaradu, organski proizvođači savetuju kolegama koji se tek uključuju u proizvodnju da se ne oslanjaju samo na izvoz, već da proizvode prodaju i na pijacama, online i prodavnicama zdrave hrane (u slučaju začinskog bilja).
Organska proizvodnja zahteva poštovanje brojnih pravila i normi, ali zarada koju je moguće ostvariti uzgojem sertifikovanih organskih proizvoda je itekako vredna truda i rada – organski proizvodi su sve popularniji i traženiji i na domećem tržištu i za izvoz.
Kako je u Srbiji potražnja za organskim namirnicama višestruko veća nego ponuda, površine obradivog zemljišta pod organskim usevima i broj organskih farmi se konstantno povećavaju.
Od ukupne površine obradivog zemljišta svega 2% je pod organskim usevima, dok bi trebalo da bude minimum 20%. Najveći udeo obradivih površina pod organskim usevima nalazi se u Vojvodini i zapadnoj Srbiji. Činjenica da su organski proizvodi deficitarni treba da bude motivišuća domaćim poljoprivrednicima, da se uključe u proces organske proizvodnje.
