Radio uživo
Ovih dana najpopularnije vozilo jugoslovenske auto-industrije slavi 52. rođendan. "Stojadin" ili poznatiji kao (sto) kec. Više od pola veka prošlo je od proizvodnje prvog "Stojadina", koji je ujedno i bio omiljeni automobil većine Jugoslovena.
Kad je 1971. predstavljen popularni "stojadin", bio je to veliki događaj jer je napokon u bivšoj državi počela proizvodnja automobila koji nije bio licencirana kopija nekog zapadnog modela, piše Blic.
Proizvodila ga je fabrika "Zastava automobili" iz Kragujevca, a nastao je na bazi tada tehnički veoma modernog "fijata 128", sa malo izmenjenim zadnjim delom - petim vratima.
U toku 37 godina duge proizvodnje, od 16. novembra 1971. do 20. novembra 2008. godine, ovaj automobil je proizveden u ukupno 1.045.458 primeraka, što ga čini najprodavanijim modelom "Zastave" u istoriji. Milioniti primerak je nastao 1991. godine. Za vreme proizvodnje automobil je nekoliko puta bio tehnički i estetski unapređivan, ali je do kraja proizvodnje zadržao svoj prepoznatljivi oblik.
U nekadašnjim jugoslovenskim republikama postojalo je nekoliko fabrika automobila i kamiona, a svakako je najveća i najznačajnija bila kragujevačka "Zastava", nekada ponos jugoslovenske industrije.
Gotovo da nije postojala porodica na prostoru bivše Jugoslavije, a da nije posedovala "Zastavin" automobil. Tako su i kolektivni odlasci radnika na godišnji odmor u socijalističkoj Jugoslaviji javljaju u skladu sa procesima modernizacije i stvaranja novog socijalističkog društva.
Porodični automobil
Rukovodstvo "Zavoda Crvena zastava", predvođeno direktorom Prvoslavom Rakovićem, krajem šezdesetih godina je tragalo za novim modelom automobila. Želeli su da svoj proizvodni program upotpune porodičnim automobilom koji bi se našao između tada već legendarne "zastave 750", malog gradskog automobila u narodu poznatog kao "fića“, i "zastave 1300" iliti "tristać" koji je bio poslovno-porodična limuzina.
Saradnju koju je kragujevačka fabrika ostvarila sa italijanskim "Fijatom" još pedesetih godina putem "kampanjole" i modela 1400BJ, a svakako i sa "fićom" i "tristaćem", podjednako uspešno je nastavio i model 101.
Nakon nekoliko prototipova napravljenih u Italiji za potrebe ispitivanja, prvo ali šturo predstavljanje novog modela desilo se u slovenačkom "Avto magazinu" decembra 1970. godine, ali tada još nije imao zvanično ime te je bio kršten "jugo-auto".
Prvo zvanično predstavljanje sa imenom "zastava 101" desilo se na tada desetom jubilarnom međunarodnom sajmu automobila u Beogradu, 16. aprila 1971. godine. Proizvodnja prvog sopstvenog vozila kragujevačke "Zastave", ponosa jugoslovenske automobilske industrije, počela je 15. oktobra 1971. godine.
Očarani savremenim rešenjima
Novinare i uopšte javnost očarala su savremena tehnička rešenja - prednji pogon, nezavisno oslanjanje na svim točkovima, motor sa bregastom osovinom u glavi motora, prostranost kabine u odnosu na spoljne dimenzije, a kao poseban detalj istaknuta su peta vrata.
Evo kako je ovaj automobil opisan u časopisu "Auto industrija" broj 2 iz oktobra 1971. godine:
"Voziti "zastavu 101" na otvorenom putu pravo je zadovoljstvo zbog izvanredne stabilnosti vozila. Pod otežanim okolnostima vožnje na brdskom terenu vozilo se ponaša normalno, savlađujući najveće uspone i nagibe. "Zastava 101" uključuje se u klasu ekonomičnih vozila, jer je potrošnja goriva u dozvoljenim granicama, kako u gradskoj vožnji, tako i pri dugim putovanjima. Izvanredno leži na mokrom asfaltu, a prednosti prednjeg pogona posebno dolaze do izražaja na snegu i poledici".
Nacionalno vozilo
"Zastava 101" je ubrzo po početku proizvodnje stekla status nacionalnog vozila u Jugoslaviji i postala najprodavanije "Zastavino vozilo".
Zbog pristupačne cene, brzo je preplavila domaće puteve i ulice, a postigla je i znatan izvozni uspeh, prevashodno u zemljama zapadne i istočne Evrope, ali i širom sveta.
Izvozio se i u Nemačku, Francusku i Veliku Britaniju, a mogao se videti i na putevima država istočnog bloka. Posebnu popularnost stekla je u Poljskoj, gde je od 1973. do 1983. godine sklapana u Fabrici putničkih automobila (FSO).
Godine 1988, dobio je naziv "skala" i zadržao ga do kraja proizvodnje. Proizvodio se u varijantama sa pet i troje vrata i najčešće sa motorom od 55 konjskih snaga, zapremine 1.100 kubika.
Trideset sedam godina nakon početka proizvodnje, "stojadin" je prestao da postoji. Ispraćen tužnim pogledima radnika, poslednji komad je 2008. sišao sa proizvodne trake, a ono što se danas svakako najviše ceni, jesu upravo klasični modeli sa okruglim farovima i italijanskim motorima.
Izvor: Blic
