Od nekoliko skupština održanih u Kragujevcu u vreme vladavine ustavobranitelja (1842-1858), najznačajnija je ona koja se sastala 11. jula 1848. godine. Velika ili narodna skupština, kakva je bila ova Petrovska, kao najviše narodno predstavništvo u Srbiji, sastajala se po nepisaom, običajnom pravu, jer Turskim ustavom iz 1838. godine njen položaj nije bio pravno regulisan.
Knez Aleksandar Karađorđević i vlada, pritisnuti zahtevima seljačkih masa, veoma jakom opozicijom sa Tomom Vučićem Perišićem na čelu, novom varoškom buržoazijom, u veoma složenoj situaciji, koju je pojačalo revolucioarno vrenje u Evropi, sazvali su, po "dojakošnjem" pravu, skupštinu u Kragujevcu.
Tekst, uz saglasnost autora, preuzet iz knjige "Stari Kragujevac" Boriše Radovanovića.
Skupština se sastala u tačno urečeni dan, "na rudini pod vrbama" (na mestu gde je nekad bila zgrada Staroga načelstva). Pored kneza i Saveta, skupštini je prisustvovalo 588 narodnih deputata (poslanika), koji su birani posrednim putem, na svakih 250 poreskih glava jedan poslanik. Činovničkih deputata (predstavnika nadleštava i ustanova) bilo je 88. Na skupštini su se pojavili i predstavnici Liceja, trgovaca i velika masa sveta iz okoline, najviše iz Gruže, koju je pokrenuo Toma Vučić Perišić, "narodni predvoditelj" iz tog kraja.
Posle bogosluženja u crkvi, "kneževog slova" i kratke besede, prešlo se na rad. Petrovska skupština nije raspravljala u plenumu, već su pojedini okruzi na svojim posebnim skupovima formulisali zahteve ("prošenija"), koja su predavali posebnoj skupštinskoj komisiji.
Sačuvana su "prošenija" Okruga kragujevačkog, koja su deputati podneli Petrovskoj skupštini.
Nastaviće se...