Radio uživo
Mihailo Božović (25) student je Srpskog jezika i književnosti, ali pored toga se bavi i građevinom, pisanjem pesama, glumom, kao i organizacijom humanitarnih kvizova i studentskih aktivnosti.
Rođen je u Beranama, a u Kragujevcu živi već 6 godina i kako kaže sjedinio se sa ovim gradom i ovde se oseća kao kod kuće.
Rođen si u Crnoj Gori. Pre koliko si došao u Kragujevac i zašto je baš ovaj grad bio tvoj izbor?
Rođen sam u Beranama, a u Kragujevac sam došao prije 6 godina, jer sam ovde upisao Srpski jezik i književnost. Kragujevac je postao dio mene, sjedinio sam se sa ovim gradom. Mentalitet ljudi je dosta blizak ljudima sa sjevera Crne Gore, tako da se ovdje osjećam kao kod kuće.
Čime se sve baviš?
Prvo što sam krenuo da radim jeste u porodičnoj građevinskoj firmi, još sa 13 godina, kada sam imao slobodnog vremena. Pored toga, igrao sam košarku u klubu ’Lim“ u Beranama. Bio sam na treningu reprezentacije za kadete.
Da li se i dalje baviš košarkom?
U 18. godini sam prestao da se profesionalno bavim košarkom, ali i dalje aktivno igram. Vodim sekciju za košarku na FILUMU, a u slobodno vrijeme igram sa društvom.
U jednom periodu vozio si i taksi. Kakva su ti iskustva sa tog posla?
Generalno dosta dugo vozim. Vozio sam bager, bager-utovarivač, utovarnu kašiku i kombinovanu mašinu. Slučajno sam počeo da vozim taksi i to sam radio 2 mjeseca. Vožnja taksija na moru mi je bila jedno od najljepših iskustava. Sreo sam mnogo različitih ljudi, vidio i upoznao razne državljane, njihov mentalitet, pa i kulturu. Plata se na mjesečnom nivou, bez bakšiša uhvati oko 1500 evra ( u sezoni), tako da je i više nego isplativo.
Na Filološko-umetničkom fakultetu u Kragujevcu organizuješ raznorazne aktivnosti. Možeš li nam reći nešto više o tome?
Ja sam u Studentskom parlamentu 3 godine. Potpredsjednik sam Parlamenta i predsjednik Skupštine organizacije studenata FILOS. Član sam Univerzitetskog parlamenta i bavimo se prije svega studentskim problemima i pravima; organizujemo izlete, posjete sajmovima i različite kulturno-umjetničke događaje.
Kako si došao na ideju da organizuješ humanitarne kvizove znanja? Da li je veliki odziv mladih?
Drug i ja smo pokrenuli organizovanje humanitarnih kvizova, a naš motiv je bio da kroz zdravu priču pomognemo onima kojima najviše treba. Posjećenost je odlična. Mladi imaju potrebu da testiraju svoje znanje, ali i da se druže i razmjenjuju mišljenja i informacije. Kvizove organizujemo dva puta mjesečno i sav prihod od kotizacija ide u humanitarne svrhe.
Da li finansije danas diktiraju buduću profesiju?
Sa jedne strane da, ali nikad ne treba zapostaviti drugu stranu. Uvijek treba da postoji balans. Najbitnije je da čovjek bude ispunjen, a to može samo ukoliko radi to što voli.
Na šta si najviše ponosan? Koji su tvoji planovi za budućnost?
Najviše sam ponosan na pisanje poezije i na rad sa studentima. Što se mojih planova tiče, volio bih da se aktivno bavim pisanjem i radom u prosvjeti, jer bih volio da svojom energijom probudim malo veću kreativnu stranu kod učenika, prije svega da umiju da misle i da je najbitnije da misle.
Pišeš poeziju. Znaš li koliko imaš napisanih pesama i planiraš li da izdaš zbirku?
Planiram da izdam zbirku poezije, jer aktivno pišem još od osnovne škole. Radim i na proznim ostvarenjima. Imam oko 2000 napisanih pjesama.
Koja je tvoja najveća inspiracija?
Inspiracija je realizovanje energije, uvek si nečim motivisan; pjesma uvek nosi nekoga i nešto.
Imaš li iza sebe nekih nagrada u oblasti poezije?
Samo jednom sam učestvovao na literarnom konkursu, jer nisam bio siguran da li je to dobro ili loše. Na istom konkursu sam osvojio prvu nagradu, što mi je bio pokazatelj da sam na dobrom putu.
Kako si krenuo da se baviš glumom? Kako je raditi na predstavi?
U osnovnoj i srednjoj školi sam odigrao par skečeva i jednu predstavu, a na fakultetu sam počeo malo više da razmišljam o tome. Trenutno radim na drugoj predstavi. Sve je počelo imitacijama, tako da me je to privuklo prije svega. Rad na predstavi je nevjerovatan. Posebna je energija, ljudi se povezuju na poseban način i steknu se doživotna prijateljstva, jer tada možeš ljude da upoznaš potpuno ogoljene. Sve to zahtijeva dosta energije, rada i truda, ali se na kraju mnogo isplati.
Imaš li slobodnog vremena za neki hobi?
Pecanje je moja posebna strast, jer tada postoji samo jedna misao-voda ispred tebe i apsolutni mir.
Imaš dosta obaveza. Koja je tajna tvog uspeha?
Sve što radim, radim sa zadovoljstvom. Dosta sam odgovoran i sebi ne dozvoljavam da nešto zapostavim. Ključ dobre organizacije je dobra volja i želja da doprinesem nečemu.
